nedjelja, 04.06.2006.
Ljubav liječi sve rane?
Hm... Ne bih se baš složila da ljubav liječi sve rane. To je preveliki klišej za mene. Ali tko misli da je tako, neka mu bude. Po tom pitanju volim biti realna.
Anyway, next week će mi biti jako naporan. Samo za sutra moram napraviti referat za tjelesni (moja škola je iz kamenog doba pa nemamo dvoranu, a to znači da moramo učiti teoriju iz tjelesnog), pišem latinski i ispravak iz matematike. Naravno, nisam ništa učila niti namjeravam. Šta bude bude. Volim sve prepustiti slučaju i gledati kako sve ide u p.m.
Još nisam nabavila ispričnicu za ona dva dana pa mogu očekivati da će mi raska nešto brijati na tu temu, a mene boli. Uvijek mi na kraju opravda. Ja sam možda jedina koja nema ni jedan neopravdani u razredu. Ne zato što ne markiram nego zato što se znam izvuć i smuljat raski takvu priču da jadna povjeruje. To je umijeće. 
I dalje ne razgovaram s Ninom. Izgleda da je njoj svejedno. To me malo boli. Ali ipak glupo mi je da mi je žao zbog toga jer toliko toga me živciralo kod nje. Nikada nije slušala šta joj pričam. Ali baš nikada. Nakon nekog vremena me to počelo deprimirati. A kome ću pričati gluposti ako ne njoj? Čini mi se da ću uskoro sve detalje počet pisati na blogu tako da svi vide šta me muči.
I sad ono vječno pitanje koje me netko stalno pita:
Imam li dečka?
Odgovor je:
Šta te briga!
- 21:59 -