...summer faces.

29.07.2013.

Ljetna biljna stvorenja; paprike Zvončice, cvijetovi Noćne frajle, ruža u punoj mladosti, sljez u sumraku...i Luna iznad ravnice...

p.s. fotografija sljeza je ostala prevrnuta. Malo pikasovske uvrnutosti ne škodi...

Komentari (9) On/Off

Volim nebo i njegovu obojenu prazninu.
Sinoc je na zapadu bila blijedo plava a pri horizontu zlatno zuta... sunce se primicalo vrhovima suncokreta a potom mrko zelenog kukuruza, ovisno o tome gdje sam se ja nalazila.
Pomislila sam kako su se suncokreti promijenili, jer sva su njihova lica bila okrenuta prema jugu ili istoku, kao da se odmicu od svake zrake sunca.
...ali...nisu li dobili ime po tome jer se okrecu prema suncu, ili je to mit...? Nisam sigurna. Ali znam da su sinoc svi okrenuli svoje potiljke suncu koje je tako prelijepo mazilo moje obraze.

Odvezla sam se daleko u selo, tamo gdje najmanje dva mjeseca nisam prolazila jer sam se umorila pazljivo prelaziti nagibe na tom dijelu nogostupa koji nije obnovljen... no sinoc sam otisla, jer pozeljela sam vidjeti kako je tamo u tom ljetnom trenutku. Skrenula sam na jednu cupriju koja je u laganom nagibu, pred kucom koja je veci dio godine prazna... okrenula sam se malo prema jugu i sjedila tamo dvadesetak minuta posve sama, gledajuci u nebo i promet ispred mene. Nekoliko lica iz auta koji su prolazili je gledalo u mene, sto iz znatizelje a sto zbog toga jer nije bilo niceg zanimljivijeg uz cestu u tom trenutku.

Samo toplina i svjetlost zalazeceg sunca, tiho nebo i tiha ja sa suncem na obrazima. To mi tako prija.

Komentari (6) On/Off

Ponovo mi je pogled uronio u bistro i tiho nebo, u vrijeme kad je sunce vec zaslo na Zapad...ili tocnije, u vrijeme kad se dio lica Zemlje na kojem zivim okrenuo od Sunca. Od te vrele i goruce zvijezde.

Moje su oci vrlo cokoladne boje. Ili mozda boje kave? Mislim ipak boje cokolade... i bas mi je njezna i lijepa pomisao na to da cokoladu svojih zjenica mijesam sa najnjeznijim plavetnilom nebeske praznine.

Gledala sam u tom trenutku neke sicusne letace. U prvi tren sam pomislila da su sismisi, ali onda sam pomislila da su mozda i lastavice.
Oboje su krhkih i sicusnih tijela, sasvim njeznih krilaca, streloviti i lagani letaci.
I mislim da se oboje hrane slicno, muhama i kukcima.

Slicna su ta majusna stvorenja...iako su razlicite vrste. A ljudsko odbijanje svega onog sto nije ljupko nadahnulo ih je da te male sisavce povezuju sa necim zlokobnim.
Bez razloga.

Ljupke su i laste i mali sismisi...
Svako na svoj jedinstveni nacin..
Oboje imaju krilca i nagon za prezivljavanjem.. tako da mi uopce nije vazno koga sam sinoc gledala.
Znam da su to zasigurno bile sismilastavice i da sam osjetila njeznost u sebi gledajuci ih...

Komentari (4) On/Off

Nebo se sinoc prelijevalo iz blijede i mirne plave boje u najmeksu ruzicastu. Na juznom i jugoistocnom nebu. Ispred stare kuce jedne stare zene, najdobrodusnije i najzivahnije, su dva visoka cempresa, pred njenim ulazom. Kao dva mirna cuvara koji su odolili i olujama i ratu i ljudskim glupostima. Volim ih...
U njihovom je drustvu mirno i tiho. Pokraj njih sam razgovarala s jednim deckom, na mom prvom i zasad jedinom sastanku s nekim muskim stvorenjem.
...ali on je otisao i nije se vratio da me ponovo vidi, a cempresi su tu.
I sinoc je na tom mirnom nebu puni Mjesec uranjao u sami vrh cempresa, kako sam ja klizila kolicima tako je on zalazio za krosnju.
Pomislila sam kako jedna pjesma Ivane Jordan bas lijepo pristaje tom ozracju, i pocela sam ju pjevusiti saptom, a onda mi je dosao zakljucak da je pjesma samo lijepi dodatak tim trenucima, i da su nebo, Luna, cempresi i moja svijest o sebi i njima sasvim dostatni. Takvi kakvi jesu, i lijepi kakvi jesu.

Ipak, napisat cu stihove Ivanine pjesme, volim ih.

~Uvek isti je san, jedan svanuce dan, da se skupe svi prosli dani rasuti.
Dan da sever se sam, vetra odrekne svog, da bez jedra sam do luke dodje brod...
Dan da reke brane razbiju, pa se sasvim lako razliju... Duga bit ce tad, od srca do srca nit, cekam dan da dodjes ti...~

Komentari (3) On/Off

Misija života: voljeti ružnu vješticu u sebi koja se svjesno zabija u banderu.

Hahahahahaha!!!

Komentari (0) On/Off

Djevojko. Osmjehni se sebi. Prolij kapljicu svojih osjecaja...samoj sebi a potom svim drugim ocima i dusama koje procitaju osjecaj pretvoren u slovo.

Dugo godina nisam imala nokte, bili su prekratki da bih mogla reci da su to nokti... bili su samo kratka pokrivala mjesta na kojem jesu...
Ponekad bi narasli, ali sa sljedecim osjecajem napetosti i nezadovoljstva bi bili otkinuti po vrlo kratkom postupku. Ja svoje nokte nikada nisam grizla, vec bi ih samo zakinula i odlomila, posto su mekani.

Ali sada...ne znam sto se promijenilo, no znam da imam nokte kojima mogu njezno ogrebsti kozu.
Jednostavno su narasli tijekom kratkog razdoblja smanjene napetosti (vrlo brzo rastu) i meni je bilo zao unistiti ih. Odlucila sam ih odgojiti, da ih imam. Jer bilo bi lijepo da odrasla djevojka (ili mozda tocnije zena) ima neostecene i citave nokte.

Vec neko vrijeme ih imam...i moram ih skracivati da ne budu predugi za moj ukus. A ja volim da dodirujem sebe i stvari oko sebe sa svojim ruzicastim jagodicama, a ne noktima... njih zelim samo za njezno grebanje i kao podsjetnik da ne unistavam dijelove sebe u trenucima tuge i nezadovoljstva.

Ne zelim se ni trena ljutiti na djevojku koja je to vecinu dosadasnjeg zivota cinila, sve do nedavno. Ne zelim prezirati njenu slabost i autodestruktivnost, jer ona ima izbor i slobodu da bude neugodna i stetna prema sebi.

...ali zato cu ovu djevojku koja je brizna prema dijelu sebe i u trenucima tuge, maziti i poticati.

Komentari (2) On/Off

Prije nekoliko dana sam setala, bilo je jutro, suncano i bistro, svako drvo i sve sto je biljka je zelene boje...prekriveno liscem. I mozda mi je upravo radi toga pogled privuklo nekoliko golih grana koje nisu suhe...vec naprotiv. Na njima su pupoljci.
Ta grana se nagnula lagano preko bedema, a iza istog bedema je tada bilo i sunce koje je osvjetljavalo nebo ali nije mi bljeskalo u oci.
Bilo je to toliko neobicno. Gole grane sa cvrsto stisnutim i malim pupoljcima. Rano proljece usred ljeta, usred odraslog lisca, usred toplog zraka i blizu mojih golih ruku.
Predivno...i precudno. Mojem je mozgu to djelovalo poput zbrkanog sna, ili mozda zbrkane jave.
Dok sam ja gledala tu granu, povrh bedema je proletjela siva pticica sa duzim vatreno crvenim repicem. Lebdjela je nakratko u zraku, i nije se uplasila, jer ja sam bila nepomicna kao i te grane, kao bedem. A pticu ne moze uplasiti disanje mojih grudi ni usne izvijene u osmijeh.

Komentari (4) On/Off

Djevojko...najzad si ovdje. Sapuces sebi u slovima. Stvaras rijeci vrhom svog palca, dodirima laganim poput leptirovih krila.

Smijesim se sada, a usne su mi rumene kako inace budu tijekom i poslije jela.
Rucala sam nesto najljepse na svijetu... slozenac od povrca i mljevenog mesa. A peceno povrce je nesto sto moj jezik najvise voli..
Pecena rajcica, tikvice, mrkva, krumpir. Ajjjj! Slasno mi je kao vilinska krv vampirima iz serije "True Blood".

Kao malena djevojcica sam odbijala vecinu hrane koja mi se nudila. A sve je to bila zdrava i domaca hrana.
...nisam ni sad puno bolja, samo sam se prilagodila, neke stvari toleriram, i postoji hrana koju volim...za koju kazem "pojedes to i mozes umrijeti kao sretan covjek".

Djevojko...je li ovo gurmanski post izasao iz tvojih grudi i vrha prsta? Cini se da jeste...i mila majko...tako bi mi godilo malo bijelog vina pomijesanog s vodom...

Komentari (3) On/Off

Nešto umirujuće za tebe...djevojko umorna.
Nešto tako meko i vedro, što može stvoriti samo zvuk saksofona...

Komentari (4) On/Off

update~

Jos jedan Posebni covjek je prosetao kraj mene. Mozda se ponovo sretnemo...ali nije nuzno jer on mi je pokazao ono sto sam trebala znati.
...on je cetvrti muskarac kojeg sam srela a kojeg privlace zene sa amputacijama ili opcenito zene s invaliditetom smatra privlacnima...

Prije nekoliko godina bih se do bola rastuzila ili naljutila da mi netko kaze kako ce mi goditi paznja jednog takvog muskarca, jer smatrala bih da je covjek kojeg privlace fizicke nesposobnosti i nepravilnosti netko ciji je um bolestan.
...no kako to obicno bude, --barem u mom slucaju- onome cemu se bez razmisljanja opirem, prije ili kasnije cu se dobrovoljno predati.

Tako mi se i ovaj put dogodilo... I sada sve jasnije osjecam da mi je vrlo ugodna pomisao na to da je moje tijelo s nesposobnostima i nepravilnostima nekome i privlacno, a ne samo prihvatljivo.
Bez obzira koliko to bilo na jedan nacin cudno.

Dakako...ne zelim reci da bi mi godilo da sam privlacna bilo kome... Jer meni ne treba interes muskaraca tek toliko da kazem kako ga imam. Ne. NE.
Vazno mi je od koga interes dolazi. A ovaj Cetvrti Posebni covjek mi je pokazao i mozda dokazao kako vrlo toplo i meko reagiram na ugodne muskarce kojima je privlacna moja fizicka nepravilnost.

Hvala ti na tome...NorthMan. I hvala tebi djevojko...sto se otvaras necem izvan okvira...

~~~

Roselina u ovom trenutku treperi od uzbuđenja... pozitivnog.

Komentari (7) On/Off

Djevojko...jutro te je docekalo ponovo i ponovo sa glavoboljom koja tinja. Umor i napetost u tvojoj slijepoocnici i vratu... No ipak komentari dragih blogera su mi nasmijesili usne. Volim te osmjehe neuvjetovane fizickim stanjem i okolnostima...
...nedugo poslije podneva stvorio se mracni oblak na nebu i dosla je oluja. Jaki vjetar koji fijuce i kisa koja je toliko ravno padala da je poput zavjese zaklonila polje oko kuce.
Nisam svojim ocima vidjela...necije druge su oci gledale tu kisnu zavjesu i prenijele mi to. Ali sam ja slusala vjetar dok sam napola drijemala nadajuci se da ce se stezanje u glavi stisati...i sa svakim udarom vjetra moje je srce uzbudjeno udarilo. Oluja... Roselina ju voli uistinu. Paralelno sa strahom od stete koju moze prouzrociti.

I kako to obicno bude...vrijeme se smirilo i osuncalo jednako brzo kako se i smrklo i podivljalo.

Veceras sam vozala sebe...i pomazila si usne laticom duboko crvenog sljeza cija se visoka stabljika spustila prema cupriji ravno u visinu mojih grudi. Spustila sam malo glavu, lagano se nagnula nad cvijet i pomazila ga usnama. Jedno drugo smo pomazili. U ovom tihom sumraku sa mekim sivim oblacima koji se stapaju sa bistrim i mirnim nebom. Volim tisinu. Samo moj dah i poneki cvrcak...ptica koja se oglasi.

Laka mi noc... Zelim si miran san, ambrozijski san...i ugodnu tezinu u tijelu..

Komentari (6) On/Off

Mirni udah koji prati sklapanje kapaka, izdah uz otvaranje kapaka.
Ovaj trenutak zelim jos pisati...zelim pisati o sebi i njoj...

Mislim da sam ja osoba slozenih emocija...da se tesko mogu iskreno zbliziti s drugim ljudskim bicem i dati mu neku vrstu ljubavi.

Privlacnost mogu osjetiti, to znam, privlacnost prema nekome tko mi se svidi... I zelju da komuniciram s tobom osobom. Ali nisam sigurna moze li se to nazvati ljubavlju prema prijatelju ili prijateljici...
Mozda i moze. Ja doista ne znam.

Ali ipak...ovaj dio mene kojeg osjecam unutar svog grudnog kosa osjeca da mi se svidjaju neke osobe. Da ih volim promatrati i razmijeniti misli i njeznost s njima.

Prije nekoliko mjeseci sam upoznala jednu zenu, i samo sam citala njene emocije i misli... I sto se dogodilo? Klik! Ova komplicirana djevojka je shvatila da joj je to zensko bice jako simpaticno i energetski ju je osjetila.
Nisam naravno nista znala o njoj, apsolutno nista..osim da je zenskog roda i da mi se svidjaju njene zapisane rijeci i misli, emocije.

Ljudi su drustvena bica...ali nemaju svi ljudi dovoljno osjecaja prema drugim ljudima. Umjesto toga su ispunjeni nekom vrstom hladnoce i ravnine.
...mislim da sam ja jedna od njih, ali opet je cinjenica da imam potrebu za kontaktom s nekim ljudima. Da mi se neki ljudi svide duboko unutra. Da ih osjecam.

Nju osjecam kao jednu stariju vjesticu-sestru. Kao onu koja gaji ljubav. Koja uzgaja bilje. Koja je iskrena i prozivljava boli i teskoce s dusom koja se obnavlja poput prirode...kruzi kroz lica zivota.

Ta mi zena u ovom dijelu mog zivota pokazuje da sam sposobna kao ljudsko bice osjecati iskrenu naklonost prema drugom ljudskom bicu.

Lilianke, to si naravno ti. Ti, ti, vrtlarice mudrih i zaigranih ociju. Ne znam kakva je energija tvog pogleda...ali intuicija mi govori da u njemu stanuje i mudrost starice i vedrina djevojcice.

Ovoj kompliciranoj osobi si jako draga, i nadam se da cu ti kroz ove rijeci to barem donekle uspijeti prenijeti.

:)

Komentari (6) On/Off

Komentari (2) On/Off

Mladi Mjesec je...ili tocnije, tanak je, u rastu, u ovom ljetnom danu.
Mozda ce ga moje oci veceras pomaziti svojim pogledom. Jer Boze...ova djevojka tako voli Mjesec...u svakoj njegovoj mijeni...
Uvijek ga volim docekivati, bijelog na dnevnom nebu, ili crvenog u sumraku...na horizontu jugoistoka.
Ova Roselina je zaljubljena u to nebesko tijelo, tako blisko ovom nebeskom tijelu na kojem ona zivi.

Dok ovo pisem, lezim na desnom boku i lijevim palcom leprsavo dodirujem touch tipkovnicu...povremeno skrenem pogled na putopisnu seriju "Domovi Tunisa" i gledam boje koje tamo prevladavaju. Pasteli boje pijeska i plavog mora, neba. Slusam zvukove arapske muzike...i mislim se kako mi je samo blizak taj dio svijeta gdje topal zrak ispunjava vecinu godine, a horizont se stapa s toplim morem i pijeskom.

Mogu samo zamisliti koliko bi bilo lijepo ljubiti pogledom Mjesec na jednom takvom mjestu, na tom licu Zemlje.

Komentari (6) On/Off

Dobro jutro djevojko.

Sjedim ovdje...lica još uvijek svježa nakon umivanja, s okusom tekućeg jogurta u ustima..
Sjedim i sišem donju usnicu dok se pitam što da napišem...a želim nešto napisati.

Možda je ovo dovoljno zasad...za mene samu, za dobrodošlicu još jednom danu u kojem ću
imati izbor da si dam smirenost i ljubav, sebi ovakvoj kakva jesam.

Komentari (2) On/Off

Komentari (0) On/Off

Bila sam luda i nagla...jos jednom i jos jednom...
Djevojko...bilo bi dobro da naucis ne nagliti...i da da das priliku necemu sto naizgled ne pristaje unutar okvira onoga sto je tebi blisko.

Prije nekoliko godina, zatrazila sam da mi se kupi knjiga 'Ljubavnik' od Marguerite Duras koja je tada bila prilog Vecernjem listu. Nadala sam se prici koja ce zarobiti moje osjecaje odmah, nadala sam se stilu i opisima scena koje su bliske onima u koje sam se ranije zaljubila, u prethodnim knjigama.
Nisam naisla odmah na ono sto zelim, na poznate rijeci, i odustala sam nakon par stranica.
To jednostavno nije bilo nesto blisko meni, nije bilo identicno onom licu ljubavi.
Ali evo...dogodilo se ono sto mi je tada bilo toliko mrsko. Godine su ucinile svoje i ja sam pocela uzivati u razlicitim licima ljubavi, u razlicitim iskustvima ljudske ljubavi.

Sada sam osjetila poriv, zelju da pogledam film 'Ljubavnik', ekranizaciju, nakon sto sam slucajno naisla na video zapis istoga, pregledavajuci trailer filma 'Piano'. Dodatna privlacnost prema filmu je to sto kineskog ljubavnika glumi Tony Leung, meni predivan azijski muskarac.

...pogledala sam film danas, i u njemu vidjela jedn od najljepsih lica ljudske ljubavi. Jedne od najljepsih prikaza vodjenja ljubavi kojima film obiluje. Ne trebam niti spomenuti koliko sam ja gubila dah skupa sa mladom djevojkom...
...
Ponizno i presretno priznajem da me je lice ljubavi koje sam bahato odbila godinama ranije, sada u potpunosti osvojilo i ispunilo.

Djevojko...molim te...ubuduce se potrudi otkriti barem 3 vela sa necega...nekoga koga upoznajes.

Komentari (2) On/Off

Procvjetala je. Procvjetala je...!
Bellissima moja!
Moja draga rosa, ona koja budi ljepotu u meni, koja me podsjeća na dualnost svega u meni i oko mene...
...i nakon svega, na ljepotu te dualnosti.

Lijepa moja red rose, lijepa rosa roja...

Komentari (1) On/Off

U mom mjestu zivi jedan covjek s kojim vecina ljudi ne razgovara. On zna biti prilicno drzak, koristoljubiv. Ima visak kilograma, nemarno je odjeven, i to na nacin da su mu prepone gotovo otkrivene.
Ali...ja nisam imala lose iskustvo s njim, i izazov mi je da razmijenimo poneku rijec kad se sretnemo. Nebitno mi je to sto su njegovi odnosi sa 97% ljudi u selu zamrznuti.
Taj covjek, ni po cemu ne odaje dojam covjeka istancanih osjecaja, vec suprotno; ali jednom prilikom je izrekao nesto sto me se jako dojmilo. Na svoj uobicajeni lagano provokatorski nacin i uz svjesni trud da sa mnom razgovara kulturno, pozvao me da "berem cvece u njegovom dvoristu". Odgovorila sam mu u jednakom tonu da je cvijece ljepse ne kidati, a on mi je na to uzvratio da nekad treba "ubrati cvijet, mirisati ga, staviti na jastuk, pod jastuk".
Nisam od njega ocekivala takve rijeci. U biti...ne znam da li bih takvu misao mogla ocekivati od bilo kojeg stanovnika mog sela.
Ali on, gospodin Omrazeni, Brkati, Golog Trbuha, on je to pomislio. Bez obzira je li ta misao iznimka za njegov um.
Ahhh. Ima u njemu nesto sirovo sto gotovo da privlaci.

Komentari (4) On/Off

Danas sam osjetila u sebi energiju i svjezinu. Nisam bila fizicki ni psihicki bezvoljna. Prijepodne sam izasla van...na sunce. Da mi ga se koza napije. Usne, vrat, kapci, obrazi. Godilo mi je... Slusala sam zujanje kukaca u osuncanoj travi, osjecala toplinu na svom tijelu, i gledala u bistro nebo na kojem su u vecim razmacima bili rasporedjeni obli bijeli oblaci.
Godilo mi je to...
Kad sam stigla pored jedne betonske ograde pazljivo sam pomakla ruku prema njoj da ju dodirnem, sa gornjom stranom prstiju. Bila je jos prohladna od rosne noci. Hladna spram moje fizicke i emocionalne topline u tom trenutku. Bila sam bliska suncu...uzvratila sam mu dodire samim tim sto sam ga primijetila kozom i umom.

Komentari (2) On/Off

Prije nekoliko dana, pogledala sam tri filma koja sam zeljela pogledati a nisam nikako mogla doci do toga da ih docekam na televiziji u nekom dnevnom ili barem rano vecernjem terminu. Volim u lezecem polozaju gledati film, i sutjeti, ukoliko vec nema kraj mene osobe koja je jednako zainteresirana.
Dakle...pogledala sam..
'Black rain', akcijski film o japanskoj mafiji i americkom impulzivnom i pravednom policajcu,
'The Brave', animirani film o princezi Meridi koja zeli sacuvati svoju slobodu; i
'The Edge', film o dva razlicita covjeka koja moraju suradjivati ukoliko zele samo i samo prezivjeti.

Zadnji film je bio poseban uzitak za mene...jer sam se nagledala i naslusala lica, pokreta, glasa i cijele pojave Anthonya Hopkinsa. Tog covjeka doista mogu samo gledati, ne mareci previse za radnju filma. Ali ovaj put...i film je bio divan isto toliko kao i sir Hopkins.

Jednostavno...ja se utapam u boji njegovih ociju, i pazljivo poput macke promatram koje su tocno linije na njegovom licu koje njegovu vilicu, usne, obrve, oci, i oblik glave cine toliko privlacnim i muzevnim za mene. Mislim da on moze gledati usnama i govoriti pogledom.
Taj Velsan svijetle puti i odavno procelavog tjemena.

P.s. Danas je na redu film 'The Piano'. Shvatila sam da ga zelim. Pola sam pogledala a pola cu sutra. S jos vecim uzitkom nakon sto sam procitala razvoj cijele radnje.
...Roselina ne moze protiv sebe. Voli mirne i zadovoljne zavrsetke.

Komentari (5) On/Off

Dva duga dana u kojima mi je glavobolja pokidala celo i obrve. U kojima mi je napetost i osjetljivost pokidala osjecaje. Umorila si se jako...Roselina. Djevojko. Previse. Noci mi nisu donosile smirenje i opustanje misica, ni fizickih ni dusevnih, nego su ih dodatno stezale i grcile. Uvijek mi dodje da placem...kad god se dogodi da dugo trpim bol. Od djetinjstva je tako...jer od tada trpim povremene ali neizbjezne glavobolje.

Sada mi je bolje...napokon. 1.je juli. Jos nisam bila kod Mir ove godine...i to me rastuzuje i frustrira. Strah me da ce doci nove kise i nova hladnoca...da ce proci toplo doba a da ja necu uspjeti otici k njoj.
Jer da...meni je komplicirano putovati. Cak i na kraca odredista, jer ulazak u auto i izlazak iz auta su teski. Naporni su onima koji me nose..a kisa i vjetar ih cine deseterostruko napornijima.

U vezi kretanja mog tijela je sve komplicirano. I to je tako... Sve prirodno, nuzno, meni je tesko...i to je tako. Ne moze biti drukcije. Ja sam krhka, brzo mi se umore ledja i kukovi, ne mogu dugo sjediti a nije mi drago ni dugo lezati. Oni koji se o meni brinu su zaposleni, a fizicki sve umorniji i slabiji.

No...mene dugotrajna bol umara, i potrebna mi je pomoc. Potreban mi je razgovor sa Mir; nismo se vidjele mislim od proslog novembra...ni ne sjecam se kad sam zadnji put bila tamo. A zelim otici. Trebam joj reci sve sto sam prozivjela u sebi od tada...jednostavno razgovarati... Reci joj kako sam bila dosla do te tocke dna da sam se "pretplatila" na sve facebook stranice koje sam naisla a koje prikazuju lijepe stvari. Lijepu prirodu, biljni i zivotinjski svijet, jer bilo mi je tada otkrice da ista lijepo moze dodirnuti moju nutrinu. Fotografije cvijeca, bilja, divljih i pitomih zivotinja su me dodirnule. Pokazale su mi da se ipak nisam odvojila od zivota.
...a iz nekog razloga mi je bilo stalo da se ne odvajam od zivota. Da ne zivim mrtva iznutra.

Moram joj to reci...moram...i moram je po tko zna koji put pitati misljenje o mojim jos uvijek istim dvojbama.

Komentari (2) On/Off