Dok sam čitala ovaj post, poželjela sam odjednom se stvorit tu pokraj tebe, i iznenaditi te. Voljela bih vidjet izraz tvog lica kad neočekivano susretneš moj pogled. Tko zna što život nosi, možda mi daruje da zajedno s tobom mogu šetati i razmišljati zbog čega su suncokreti okrenuli svoj potiljak suncu. U duhu jutros jesam tu s tobom, i promatram istu sliku.
28.07.2013. (10:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikad se ne zna. Ja uvijek nekako mislim da je puno toga moguce.. a vjerojatnost da ja i ti jednom setamo zajedno i zjakamo u suncokrete je znatno veca nego da naprimjer ja postanem asistentica Baracka Obame ili sticenica one stare krokodilke kraljice Elizabete. :))))) ...dakle, pazi sto zelis!
A kako bih ja reagirala da me ti iznenadis, pa garantirano bih pocrvenila ko poljski mak i nasmijala se sa svoja prednja dva rijetka zuba ko izrezbarena bundeva, od uha do uha. :D
Draga moja!!
28.07.2013. (14:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni; Meni je tako neobicno da ljudima sa obale unutrasnjost moze biti zanimljiva. Vidis, ja nikad nisam bila na moru, a to je nesto sto bih silno zeljela. Za mene morska obala, onaj dio kopna koji se spaja s morem predstavlja jedan poseban svijet unutar ovog svijeta na kojem smo svi. Kao da je morska obala zapravo... neko posebno odrediste za sve nas.
Kad gledam na atlasu kopno neke zemlje i ocima putujem prema obali, to je kao da putujem kroz zedj i dolazim do izvora vode.
Ali eto... obicno ceznemo za necim sto nemamo. Ja mislim da bi mi trebale godine da se nauzivam mora toliko koliko mi ono treba. Da ga primim u vene i kazem "spojila sam se njim!". Kao u 'Alkemicaru' Paula Coelha. Ja ceznem za morem, ali moje je blago vjerojatno usred ravnice, polja ravnog poput ogledala, polja kraj kojeg zivim.
Hvala ti na posjeti. :))
28.07.2013. (15:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš, kad te čitam, zamišljam si kao da živiš u nekom pustom i osamljenom mjestu, tako mi se to čini intimno i privlačno, nema nikoga da te smeta, a svatko tko se ipak pojavi čini dobrodošlu i kratkotrajnu družbu ili zanimaciju... tako mi je to lijepo čitati... kad je ovdje ljeto (dakle sada), uživam kad nikoga nema, čak i obitelj koja živi u stanu ispod je otišla, cesta je prašnjava, vruća i pusta, možeš ići i bos, ako ne peče previše..nikoga nećeš sresti.... jako je lijepo i mirno....
zanimljivo da spominješ Alkemičara, jer sam poželjela već više puta u zadnje vrijeme ponovo pročitati tu knjigu.. divna mi je, e baš ću ustati i potražiti ju...
a suncokreti, kao i ona grana koja je tek sad krenula pupati, pokazuju neku svoju individualnu svijest, za razliku od one kolektivne, kojoj se sirote moraju stalno povinjavati... razvijaju osobnost :D inače, koliko sam informirana, nije mit da se suncokreti vrte za suncem...
Tisuću pusa od mene, draga! I, molim te pazi po tim grbama na cesti!!!
28.07.2013. (16:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjerujem ti da tako djeluje dok čitaš, jer u biti u mom selu nikada nije gužva na ulici, rijetko se ljudi druže ili sjede pred kućama kao nekada, ali opet vjeruj mi da trenutke samoće lovim. Nikoga nema a svi svakoga vide i ja se jednostavno ne mogu opustiti na svakom mjestu.
Prašnjava, pusta i vruća cesta, to je meni srž vrelog ljeta u unutrašnjosti, nešto što čovjek osjeti kroz vene... :))
Lili, ja išla na Wikipediju nakon što sam napisala post, da pročitam informacije o suncokretu, i ama baš nigdje se ne spominje da se okreće prema suncu! Ma kako??!
Uzvraćam tisuću i pol pusa, i da znaš da pazim kao da idem po staklu. :))))
29.07.2013. (09:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Dok sam čitala ovaj post, poželjela sam odjednom se stvorit tu pokraj tebe, i iznenaditi te. Voljela bih vidjet izraz tvog lica kad neočekivano susretneš moj pogled. Tko zna što život nosi, možda mi daruje da zajedno s tobom mogu šetati i razmišljati zbog čega su suncokreti okrenuli svoj potiljak suncu. U duhu jutros jesam tu s tobom, i promatram istu sliku.
28.07.2013. (10:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Lijepo si naslikala riječima............Ja sam s mora i svaki detalj iz unutrašnjosti meni predstavlja užitak u slici riječi
28.07.2013. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roselina
Hahaha, lipa moja. :)))
Nikad se ne zna. Ja uvijek nekako mislim da je puno toga moguce.. a vjerojatnost da ja i ti jednom setamo zajedno i zjakamo u suncokrete je znatno veca nego da naprimjer ja postanem asistentica Baracka Obame ili sticenica one stare krokodilke kraljice Elizabete. :)))))
...dakle, pazi sto zelis!
A kako bih ja reagirala da me ti iznenadis, pa garantirano bih pocrvenila ko poljski mak i nasmijala se sa svoja prednja dva rijetka zuba ko izrezbarena bundeva, od uha do uha. :D
Draga moja!!
28.07.2013. (14:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roselina
Annaboni; Meni je tako neobicno da ljudima
sa obale unutrasnjost moze biti zanimljiva.
Vidis, ja nikad nisam bila na moru, a
to je nesto sto bih silno zeljela.
Za mene morska obala, onaj dio kopna
koji se spaja s morem predstavlja jedan
poseban svijet unutar ovog svijeta na kojem
smo svi. Kao da je morska obala zapravo... neko posebno odrediste za sve nas.
Kad gledam na atlasu kopno neke zemlje
i ocima putujem prema obali, to je kao
da putujem kroz zedj i dolazim do izvora vode.
Ali eto... obicno ceznemo za necim sto
nemamo. Ja mislim da bi mi trebale godine
da se nauzivam mora toliko koliko mi ono
treba. Da ga primim u vene i kazem "spojila sam se njim!".
Kao u 'Alkemicaru' Paula Coelha.
Ja ceznem za morem, ali moje je blago
vjerojatno usred ravnice, polja ravnog poput
ogledala, polja kraj kojeg zivim.
Hvala ti na posjeti. :))
28.07.2013. (15:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Znaš, kad te čitam, zamišljam si kao da živiš u nekom pustom i osamljenom mjestu, tako mi se to čini intimno i privlačno, nema nikoga da te smeta, a svatko tko se ipak pojavi čini dobrodošlu i kratkotrajnu družbu ili zanimaciju... tako mi je to lijepo čitati...
kad je ovdje ljeto (dakle sada), uživam kad nikoga nema, čak i obitelj koja živi u stanu ispod je otišla, cesta je prašnjava, vruća i pusta, možeš ići i bos, ako ne peče previše..nikoga nećeš sresti.... jako je lijepo i mirno....
zanimljivo da spominješ Alkemičara, jer sam poželjela već više puta u zadnje vrijeme ponovo pročitati tu knjigu.. divna mi je, e baš ću ustati i potražiti ju...
a suncokreti, kao i ona grana koja je tek sad krenula pupati, pokazuju neku svoju individualnu svijest, za razliku od one kolektivne, kojoj se sirote moraju stalno povinjavati... razvijaju osobnost :D
inače, koliko sam informirana, nije mit da se suncokreti vrte za suncem...
Tisuću pusa od mene, draga!
I, molim te pazi po tim grbama na cesti!!!
28.07.2013. (16:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roselina
Lilianke, dobro jutro, :)))))
Vjerujem ti da tako djeluje dok čitaš, jer u biti u mom selu nikada nije gužva
na ulici, rijetko se ljudi druže ili sjede pred kućama kao nekada, ali opet
vjeruj mi da trenutke samoće lovim. Nikoga nema a svi svakoga vide i ja
se jednostavno ne mogu opustiti na svakom mjestu.
Prašnjava, pusta i vruća cesta, to je meni srž vrelog ljeta u unutrašnjosti,
nešto što čovjek osjeti kroz vene... :))
Lili, ja išla na Wikipediju nakon što sam napisala post, da pročitam informacije
o suncokretu, i ama baš nigdje se ne spominje da se okreće prema suncu!
Ma kako??!
Uzvraćam tisuću i pol pusa, i da znaš da pazim kao da idem po staklu.
:))))
29.07.2013. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...