François Martin Kavel (1861-1931) Summer Rose
U kišno jutro, prohladno i oblačno, bez truna one topline koju volim...probudila sam se i došla za računalo..
I gle: naišla sam na sliku koju koja prikazuje lijepo lice Roselinine duše.
Olujo, ljubavi moja; Hesijancu, produzi molim te!
Nocas je bila burna ljetna noc.
Spavala sam...na lijevom boku, prekrivena frotirnom plahtom do ramena, i pocelo me buditi nesto sto je "hodalo" po mom obrazu, a krenulo je od sljepoocnice, iz kose. I polako je doslo do brade. Morala sam probuditi mamu...ona se naglo trgla, i ostala kao bez zraka...jer jako je bilo vruce. Nedugo potom sam shvatila da je to sto je "hodalo" bila kapljica znoja za koju je moja uspavana svijest mislila da je neka buba.
Mama je izasla na balkon...i ja sam vidjela nocno nebo koje blista od munja. U nocnoj se tisini divno cula potmula grmljavina koja je uskoro postala ostra..i zbog koje sam stezala misice ramena i bedara jer na neki nacin smatram kako ce me to sprijeciti da se trgnem ako praskavo zagrmi.
Kisa je pljustala, sumila, zuborila, vjetar je na udare bio jako snazan...a ja si nisam mogla pomoci glede jedne cinjenice. Mila Majko...volim oluje! I tu ljubav ne mogu poreci.
Potom...okrenula sam se na lijevi bok, prema ormaru i otvorenim vratima sobe. Oci mi se nikako nisu mogle zatvoriti. I dah po dah...sjetila sam se filma "Sanjiva dolina", i bezglavog jahaca Hesijanca. U tom filmu je tijekom 95% radnje sijevalo i potmulo grmilo, i nocu i danju, a Hesijanac je za vrijeme najjace grmaljivine dolazio i sijekao glave ljudima koji su bili vani ili unutar kuca. Znala sam da necu moci sklopiti oci, ne dok sam okrenuta da vidim vrata, i dok se iracionalno bojim da ce se Hesijanac pojaviti odmah izmedju kreveta i ormara.
Steta sto me oluja neizostavno podsjeca na gradic Sleepy hollow.
...ali ipak ju volimmmm.
Lito vilovito
Prije nekoliko dana sam shvatila nesto, prozeo me jasan osjecaj o tome kako mi je ljetno doba godine nestvarno. Mozda iz tog razloga nastojim gotovo pa opsesivno provesti sto veci dio dana na otvorenom.
Sva ta toplina zraka, pjevusenje i razgovori ptica, cvrcanje kukaca, stotine nijansi zelene boje; sve mi to djeluje kao kratkotrajna ljepota u ovom podneblju gdje zivim. Kao iznimka u odnosu na prohladan zrak i potrebu za odjecom dugih rukava i nogavica.
Ljeto mi djeluje carobno. Upravo kao 'lito vilovito', koje zabljesne i povuce se kad se naviknemo na njegovu toplinu.
Danas je ljetni solsticij, kalendarski pocetak ljeta, i ja cu usmjeriti koliko god mogu svoje paznje na to da upijem barem na trenutak maksimum topline, i da joj se osmjehnem dok je tu, dok mazi kozu.
...los momentos felices...
Ovu pjesmu nikako da odvojim od svojih usana. Šećem, šećem, sama sa sobom, i šapatom oblikujem riječi
koje volim, na jeziku koji volim...
Dobrodošli Ljudi Voljeni
Ovoj je djevojci potrebno da piše vrlo intimno, samo za sebe.
Ali joj je potrebna i prisutnost drugih ljudi...
I što da učini a da se ne odrekne u potpunosti intime ili društva?
Podijelit će sebe. Jedan dio dijeliti s drugima, a onaj drugi...samo sebi, svojim
šaputanjima.
