nedjelja, 13.07.2008.

*Ako ikad vratim vjeru u tebe...*

Ti..ti si uvjek bio onaj koji se brine za mene,koji nevoli neke moje poroke.
Nekada mi se uistinu i činilo kao da me sve to guši,kao da nemogu biti
ono što sam bila do sada,a opet na neki način to je bilo jedno od onih stvari
koje sam i prve zavoljela na tebi.Kada bi šetala s tobom,ma gdje god to bilo
uvjek sam znala...tu si,stojis pored mene i duhom i tijelom.
Mozda se meni to samo tako cini,ali bilo kako bilo odgovaralo mi je.
Ja..Ja se nisam toliko brinula,pustala sam stvari neka idu kako idu.
Voljela te jesam,a opet nisam se to tako jako trudila dokazati.
Ili se samo meni cinilo da sam nekako ravnodusna?
Uz sve ljude koji su tvrdili,ma to je zaljubljenost.Ja sam uvjek tvrdila
da te volim,i kada bi me netko pitao (obicno Dora jer ona je znala sve)
zasto ti se ponovo i ponovo vracam,odgovor je uvjek bio,a volim ga.
Mozda nisam savrsena osoba za tebe,mozda zasluzujes puno bolje
od onoga sto ja jesam.Mozda me nevolis toliko koliko ja tebe
ali opet znam da ti je na neki nacin stalo.Ja se volim zabavljat,
volim vrijeme provodit s osobama koje ce svaki trenutak ucinit
nezaboravnim,ali volim i tebe...
Volim kada si svijestan da sam ja uvjek tu,iako se tako ponekad
i nečini.
Mi...mi smo daleko od savršenog a opet kadkad toliko blizu,ali opet takav nitko nije.
Tijelima ponekad toliko blizu,a umom daleko.
Nije mi to smetalo,mozda samo malo.
I tek sada zapravo shvacam,da treba proc vrijeme
da se dvoje ljudi zavoli,upravo je sada to vrijeme kada
je ta ljubav uistinu dosla i do tebe i mene.
Stalo mi je uvjek bilo,ali ne toliko,zaljubljena sam bila
ali nisam te i voljela.Ti i ja cemo krenuti sada dalje zajedno
...suđeno ili ne? Vrijeme će pokazati svoje.
Image and video hosting by TinyPic
10:14 | Komentari (5) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.