petak, 23.11.2007.

Put koji se čini još dalji...

I nakon svega toga ja sam ostala bez riječi.
Onoga,što mi je nekada bio sav moj ponos.
Onoga na čemu sam kadkad bila i veš nego slaba,jer sam stajala bespomočno,nasred ulice otvorenih usta.
Riječi nisu izlazile...samo sam ti željela rec oprosti.
Samo sam ti željela rec da te volim,i da si ti u mom srcu,mali žigić koji se nikada neče izbrisat...
Ništa od toga nisam napravila.Možda si mislila,da sam se promijenila...mozda su one tvoje rijeci: kuja i kurva bile dobar opis.
Ali nisam se mijenjala,ali shvatila sma da si možda baš ti,jedina toga bila vrijedna.
Sve je došlo kao oluja,znam da sam ju ja prouzrokovala,i znam da sam ju ja i započela.
U srcu mom je jedna mala praznina.Jedna mala kockica koja nedostaje...
Da to si ti.
Ta naša oluja,sve je odnesla.Opustošila i polako briše i sve one uspomene.
Ja to neželim,pokušavam se oduprijet da te nezaboravim,jer ti si mi kad kad bila jedina koja je trpjela moje ispade i faze.
Ti si jedina koja je bila kada sam plakala kao malo dijete zbog njega.A obje smo znale da nije toga vrijedan.
Ti si jedina koja...koja mi fali...
A riječi su za mene bile nešto veliko i nedostižno.Ja se nisam mogla ispirčat...
Niti nemislim.Nije mi žao za sve provedene trenutke s tobom.
Onih par kilometara koji stoje između nas.Za mene se čine kao da su predaleko.Kao besmisleni put.
Vjerojatno je to put...kojim nikada više neču ići.
Image Hosted by ImageShack.us

To je to,odlučila sam sve "raskinut",sve sa njom i krenuti svojim putem...
Prije par dana sve se nekako raspadalo,izgubila sam povjerenje stare...mozda se cini glupim,al nije ljepo osjećaj kada ti netko nevjeruje...
Sada je bolje,polako se vraca na staro...oblaci i kiša odlaze a sunčeko dolazi...
Jako me razljutilo kaj je netko govorio kak sam loše pričala o Petrinoj mami.
Taj sam dan samo o tome razmišljala,i nemogu vjerovat kako netko može biti toliki idiot pa da se s takvim stvarima ide zajebavat :s?!
Nikada ništa loše nebi rekla,jer...za mene se može rec svasta ali da pricam sranja o ljudima koji su na veliku zalost umrli to nikada nebi.
To me stvarno jako pogodilo,i nemogu opisat kako se uzasno i posramljeno osjecam kad vidim tu curu.Iako znam da nisam kriva...


-Lucija-
15:57 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.