subota, 29.09.2007.

"And I don't wanna fall to pieces I just want to sit and stare at you,I don't want to talk about it And I don't want a conversation"

Znate onaj osjecaj,kada su vam suze u ocima jer vas zivot jebe a preponosni ste ta pustite suzu?!..
O.da pa većina cura zna kako je to
U takvoj sam ja fazi bila od svog rođendana,nevolim bas taj dan,gotovo da ga mrzim...
Jer se nekada osjecam krvom za sve sto sam drugima napravila i sebi onda je zakljucak toga da je to jos samo jedan obican datum bez ikakvog znacenja bar meni...
I sva ona sranja : sretan ti rođendan,puno toga toga i toga,sve je to površno,pa više volim kad mi se sam kaže sretan rođendan prek poruke jer mi se neda gledati površna lica koja seru da mi je rođendan stvarno sretan...
I nekim djelom i bio je jer sam bila okružena ljudima koje volim,a nekim nije jer jednostavno nevolim daj dan...
Uglavnom,ovih dana sam bila skroz sjebana,ljuta i tužna,dalo se primjetiti da nešto nije u redu samnom.
I nije,ali nije BILO,što znači da je sada to prošlost.
Svi su me pitali kaj mi je,neki su dijagnosticirali to kao zato sto sam prekinula s ovim likom,al to uopce nije bilo istina,ja sam bila takva samo zato sto me pratio neki ruzan osjecaj izopačenosti i krivice,jer sam se osjećala ko zadnja kuja,što sam nekim djelom i bila.
I sad tu je ona : Maybe sometimes I was bitch but I dont fucking care...
I nije baš tako,ali dobro.
Jednu noć zbog toga nisam spavala,i jako mi je drago zbog toga jer se zbog te jedne noći fkt brdu stvari promjenilo.
Ja sam shvatila,da se nikada više neću mjenjat zbog nekog koga volim i da nikoga nesmijem voljeti toliko da bih promjenila sebe,ono što sam ja 13 godina i nitko mi to nešto što sam ja neće oduzet ma koliko god da ga ja voljela,uz to i da ja sa 13 godina jednostavno nemogu bas tako voljet nekog i da je sve stvar preuveličavanja,i da me to nesmije bacat u bed,i jos nesto sto mi je stvarno sve olakšalo je to da se neću predat makar me zivot jebao do kraja mog zivota,al nezelim bit kukavica i rec: ja nemogu zivjet,nemam snage,makar potrosila i zadnju mrvu sebe neću se predat da ga jebeš!
I svima puno fala kaj su u toj mojoj fazici bili samnom,a posebno Dorin...
Neću malo duže pisat,dok sve ne dođe na svoje mjesto,ali kockice se polako slažu pa vjerujem da će doc i taj trenutak kad ce sve bit savrseno,jer biti perfekcionista je mana koliko i vrlina,a ako sve uzimam s pozitivne strane onda je to vrlina,jer netežiti savršenstvu zanči da te puca kita za sve a samo tako će ti biti još teže...Vjerujte znam...
Image Hosted by ImageShack.us



Lucija
12:43 | Komentari (27) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.