Nekada davno, kada je sve bilo spremno da se uskoro rodi jedno malo dijete, ono je upitalo Gospodina: "Kažu mi da me sutra šalješ na Zemlju, ali nije mi jasno kako ću se ja tamo snaći ovako bespomoćan?"
Bog je odgovorio:
"Između mnogih Anđela, odabrao sam jednoga za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe."
Ali dijete je bilo uporno:
"Kaži mi, zašto moram napustiti Nebo kada ovdje imam sve što je dovoljno za moju sreću?"
Bog se osmjehnuo:"Tvoj će se Anđeo svakoga dana s tobom smijati,
dobivat ćeš njegovu ljubav svakoga dana i biti ćeš sretno biće!"
"Ali kako ću se s ljudima sporazumijevati kada uopće ne znam njihov jezik?"
- dijete je i dalje protestiralo, a Bog ga nježno potapšao po glavici i rekao:
"Tvoj će te Anđeo naučiti jezik pa ćeš se moći s ljudima i sporazumijevati."
Dijete je bilo tužno: "I što da radim kada ću htjeti razgovarati s Tobom, Bože?"
A Bog je imao odgovor i na ovo pitanje:
"Tvoj će ti Anđeo pokazati kako ćeš sklopiti dlanove i kako ćeš se pomoliti,
a ja ću čuti sve tvoje molitve."
Dijete je molećivo podiglo glavu upitavši: "Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi. Tko će me štititi?"
"Tvoj će te Anđeo čuvati makar po cijenu svoga života!"-spremno je uzvratio Bog.
"Ali ja ću uvijek biti tužno dijete jer te neću više moći vidjeti."-nastavilo je dijete ogorčeno.
Bog je odvratio osmjehom:"Ti ćeš imati svoga Anđela koji će ti o meni govoriti i pripremiti te da opet dođeš k meni na Nebo, a ja ću ionako svakoga dana biti uz tebe i imati te na oku."
Iako je na Nebu sve bilo mirno, sa Zemlje su dopirali zvukovi.
Dijete je znalo da se bliži vrijeme polaska. Upitao je Gospodina posljednje pitanje, vrlo nježno i tiho:
"Oh, Bože, ako sada moram ići, barem mi reci ime moga Anđela?"
Bog ga na rastanku blago dotakne, blagoslovi dijete i odgovori mu:
"Nije važno kako se zove. Reci mu samo - Mama!"

Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
«Je li Bog stvorio sve što postoji?»
Jedan student mu je smjelo odgovorio: «Da, Bog je stvorio sve što postoji!»
«Bog je sve stvorio?» upita profesor još jednom.
«Da, profesore» odgovori student.


Profesor će potom: «Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!»
Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.






Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
«Naravno» odgovori profesor.


Student ustane i reče: «Profesore, postoji li hladnoća?»
«Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?»


Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.


Mladić je odgovorio: «Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prijenosi energiju.


Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.»


Student nastavi s pitanjem: «Profesore, postoji li tama?»
Profesor odgovori: «Naravno da postoji.»
Student će na to: «Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju.
Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.»


Na kraju, mladić upita: « Profesore, postoji li zlo?»
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: «naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.»






Na to će student: «Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi.
Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.»


Profesor je sjeo.


Mladić se zvao Albert Einstein

Ovako govori Gospodin Bog:


Već tako dugo želim s tobom razgovarati,


Ali ti tako rijetko imaš vremena.


Već ti tako davno htjedoh reći;


Tu sam za tebe,


Ali osjećam da te to plaši.


Ako si spreman čuti moje riječi,


Onda ti želim poručiti:


Ne boj se, ja sam s tobom!


Ljubavlju vječnom ljubim te!


Moja ljubav ostaje uvijek ista,


Da li me ti volio ili mi okrenuo leđa.


Oduvijek sam te volio, zato te pozvah u život.


Volim te, jer postaješ svakim danom zrelija osoba,


Jer si čovjek, jer živiš na ovoj zemlji koju ja stvorih…


Zbog svega toga i još puno više, volim te.


Volim te, jer znam da ne možeš živjeti bez vjere i nade,


Da ne možeš živjeti bez mene.


I zato sam uvijek tu za tebe.


Dopusti da te volim.


Da te volim upravo takva kakav jesi.


Da te volim u osobama koje susrećeš, s kojima živiš,


Da te volim u zraku kojeg udišeš,


U suncu koje te grije,


U kiši koja je moj blagoslov života;


U brdima pokrivenim snijegom,


U polju prepunom šarolikog cvijeća;


U žuboru bistra izvora.


Dopusti da te volim u osobama koje ti se smiješe,


Koje su ti teške i od kojih bi najradije pobjegao,


Ali ti znaš- ja sam i u njima


I u njima te volim, jer ja ne mogu biti drugačiji.


Ljubavlju vječnom ljubim te, moje stvorenje.


Meni je poznata tvoje povijest,


Sav tvoj dosadašnji i budući život.


Meni je poznata tvoja povijest,


Sav tvoj dosadašnji i budući život.


Meni su poznate tvoje želje, tvoji snovi,


Tvoje životne staze;


Meni su znane sve tvoje neprospavane noći


I dani kada nisi vidio izlaza iz tunela;


Meni su znani tvoji radosni trenuci za koje si želio


Da nikada ne prestanu…


Ne boj se, jer ja sam s tobom.


S tobom sam, jer sam te iz ništa stvorio,


Jer sam htio da ti budeš.


Mnogi je ljudi bilo prije tebe.


No nedostajao mi je netko kao ti i zato sam stvorio


Upravo tebe i želim da ti budeš ti.


Ne boj se, ja sam s tobom.


Pa ako moraš i dolinom smrti proći, ja sam s tobom.


Neka ta istina siđe jednom iz tvoje glave


U tvoje srce i neka te svog prožme, neka te ponese


Kroz sve tvoje sumnje i sva tvoja nesigurna pitanja,


Stranputice i hod nepoznatim i neutrtim stazama.


Povjeruj mojoj ljubavi i


Ne boj se,


Ta ja sam s tobom sada i uvijeke.

Eto, ne biste vjerovali, ali imam blog.. Sad kak će to sve ispast, ne znam.. Ne pitajte.. Ovja blog, hm... Bit će namijenjen za sve... Al najviše će se govorit i raspravljat o Njemu!! O onome koji je jučer uskrsnuo.. :)
Nemam šta za početak više pisat... Al uglavnom, bit će raznih slikica, priča, pjesmica... Bit će o nama i mojoj ekipi...
Da, moram to sad odma reć! Mi smo jedan zbor, kršćanski zbor. ;)
I zovemo se JESUSFREAKOVI..... i ovim putem ih sve pozdravljam.. Zovu se Nina, Tina, Ida, Hiwi(guda po žicama, svira violu!! kak to zakon zvuči...), Ines, Maja(svira gitaru, ma trebate ju samo čut!!!!!!), i ja(Dajana)..
Ajde, idem se ja sad nastavit mučit s ovim blogom... Do slušanja:))