|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pojedinosti iz mojega zivota...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
*Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo. La Rochefoucauld
*Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav. Sasha Guitry
*Muškarci žele biti prva ljubav jedne žene. Žene su pametnije: one žele biti posljednji roman jednog muškarca. P. Buck
*Ljubav je kao plamen koji ubrzo ugasne kad se prestane povećavati. Boccaccio
*Samo veliki ljudi mogu uistinu voljeti. Leonardo da Vinci
*Srce ima razloge, koje razum ne razumije. Nepoznati autor
*Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao. Njemačka poslovica
*Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan. P. Neruda
*Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi. Michelangelo Buonarotti
*Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca. Antun Barac
*Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo. Engleska poslovica
*Moguće je davati bez ljubavi, ali nije moguće voljeti bez davanja. Ami Carmichael
*ljubav je pobjeda snova nad stvarnošću...
*najgori način na koji vam netko može nedostajati je da ta osoba sjedi karaj vas;a vi da znate da ju nikada nećete imati...
*ljubav je stanje u kojem čovjek vidi stvari onakvima kakve nisu...
*ljubav je kao zrak šta dišemo-ne može se uvijek vidjeti ali se može osjetiti i uvijek je potrebna...
*bol koju prouzrokuje ljubav može izliječiti samo ljubav...
*čarolija prave ljubavi je u tome što ne znamo da će joj doći kraj...
*ljubav je tako kratka,a zaborav tako beskrajan...
*najteže je poslije ljubavi-ostati sam...
*Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo. La Rochefoucauld
*Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav. Sasha Guitry
*Muškarci žele biti prva ljubav jedne žene. Žene su pametnije: one žele biti posljednji roman jednog muškarca. P. Buck
*Ljubav je kao plamen koji ubrzo ugasne kad se prestane povećavati. Boccaccio
*Samo veliki ljudi mogu uistinu voljeti. Leonardo da Vinci
*Srce ima razloge, koje razum ne razumije. Nepoznati autor
*Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao. Njemačka poslovica
*Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan. P. Neruda
*Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi. Michelangelo Buonarotti
*Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca. Antun Barac
*Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo. Engleska poslovica
*Moguće je davati bez ljubavi, ali nije moguće voljeti bez davanja. Ami Carmichael
*ljubav je pobjeda snova nad stvarnošću...
*najgori način na koji vam netko može nedostajati je da ta osoba sjedi karaj vas;a vi da znate da ju nikada nećete imati...
*ljubav je stanje u kojem čovjek vidi stvari onakvima kakve nisu...
*ljubav je kao zrak šta dišemo-ne može se uvijek vidjeti ali se može osjetiti i uvijek je potrebna...
*bol koju prouzrokuje ljubav može izliječiti samo ljubav...
*čarolija prave ljubavi je u tome što ne znamo da će joj doći kraj...
*ljubav je tako kratka,a zaborav tako beskrajan...
*najteže je poslije ljubavi-ostati sam...
Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo.
Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav.
Srce ima razloge, koje razum ne razumije.
Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo.
Ljubav je sposobnost jednog čovjeka da daje ne osvrćući se koliko dobiva nazad.
Sve me posjeća ne tebe... Gledam u druge ljude, ali ja njihovo lice ne vidim samo si mi ti pred očima...
Tvoje smede oči ne daju mi nikad mira. Najteže mi dođe u snu. Sanjam te često i onda se probudim suznih očiju i samo sebe pitam zašto? Odgovora nema znam... ali opet pomislim doći će i taj dan,kada cu dobiti odgovor.
Nijedan dan mi nije protekao da te se nisam sjetila, da se nisam bogu za tebe pomolila.
Ja te stvarno volim a ti... Tebi nije stalo do mojih osećanja, ti ne mariš za moju bol.
Tebi laska kad i za sebe ostaviš još jedno "slomljeno srce".
Tebi i sada osmjeh ne silazi sa lica, tvoje društvo mene smatra za još jednu "ludo zaljubljenu osobu" u tebe.
Oni ne znaju za moj bol, oni se kao i ti smiju svemu tome,
jer oni uopšte kao i ti nikad nisu osjetili a ni saznali šta je bol. Oni tu bol drugima "poklanjaju" ja ne mogu shvatiti kako ti ne mariš za to.
Zašto kad se javljam sa tebi neznanih brojeva uvjek odgovaraš a kad saznaš da sam ja iza tih brojeva prestaneš se javljati??!! Zar je toliko teško zavoljeti me?
Sve te djevojke oko tebe su sa tobom iz koristi i opet ih više voliš i cjeniš nego mene koja bi dala život za tebe.
I sad sjedim i razmišljam o tebi. Nemam volje ni za što, život mi je postao "crn", sve zbog tebe.
Samo jedan tvoj 'oprost' vratio bi me u život ali od toga znam nema ništa.
Živim što moram, druge osobe me ne zanimaju. Stalno se vraćam u prošlost, u sjećanje,
nadajući da će mi to donjeti mir i snagu da izdržim u ovom svjetu tuge u kojem za mene nema mjesta.
Ali to mi zapravo donosi bol, nespokoj. Netko je rođen da ima sve a netko da nema ništa.
Ja sam u ovoj drugoj kategoriji, rođena sam da patim, živim a na kraju i da umrem zbog tebe...
DANAS, KAD POGLEDAM IZA SEBE SHVATAM DA NISTA NIJE VJECNO, ISKRENO. .
TO MOGU RECI IZ VLASTITOG ISKUSTVA. , JER SAM JA VOLJELA ISKRENO I TEK SAM SAD SHVATILA DA MI JE TO DONJELO MNOGO SUZA I NEPROSPAVANIH NOCI.
PREVISE SAM VJEROVALA LJUDIMA, MISLECI DA MI SVI ZELE DOBRO.
KAD BI SE RAZOCARALA U NEKOG OPET BIH NALAZILA KRIVNJU U SEBI, JEDNOSTAVNO BILA SAM CAK I PREVISE ISKRENA.. SVE DOK NISAM DOZIVJELA I OSJETILA PRAVU BOL.
TA BOL ZA MENE JE BILA NESTO STO ME JE PROMJENILO IZ KORJENA I UCINILO POTPUNO DRUGOM OSOBOM, KOJA VISE NE MARI NIZASTA. . NEKAD SE PITAM STA SAM JA TO ZGRJESILA, PA SAM TO DOZIVJELA. .
, ALI ODGOVORA NEMA TO ZNAM. SVE ONO LJEPO O CEMU SAM SANJALA, ZASTA SAM ZIVJELA, U STA SAM VJEROVALA, DRUGI SI MI ODUZELI, NE MARECI ZA MOJU BOL, MOJE SUZE.
NIKO NIJE PITAO KAKO MI JE, KAKO CU TO PODNJETI, SVI SU OTISLI, OSTAVILI ME DA PATIM .
JA KOJA SAM VJEROVALA U LJUBAV, I BILA JOJ ODANA, OSTALA SAM SAMA, A SVE ZATO JER SAM I PREVISE VOLJELA, DAVAJUCI SVE, A ZAUZVRAT NE DOBIVAJUCI NISTA, PA NI RJEC 'OPROSTI'.
SADA GLEDAM STVARI DRUGACIJE, POTPUNO SAM DRUGA OSOBA, KOJA JE ZABORAVILA I KOJA VISE I NE PAMTI STA JE TO SRECA, A SVE ZBOG LJUDI U KOJE SAM BEZGRANICNO VJEROVALA I KOJI SU MI PREDSTAVLJALI SVE. , E BAS TE OSOBE DOVELE SU ME DO DNA. ODUZELI SU MI LJUBAV MOG ZIVOTA
A PREDMNOM SE PRETVARALI I JA IM VJEROVALA. PUNO SAM SE RAZOCARALA ,
DA SAM SAMIM TIM I IZGUBILA VJERU U LJUBAV, U LJUDE. TO JE TESKO RECI, ALI TAKO JE. .
KO VOLI ISKRENO A NESRETNO, KO VJERUJE LJUDIMA A RAZOCARA SE, ZNA KAKO JE TO, I
MOZE ME SHVATITI. DANAS, SVI MARE ZA SEBE, I NE BIRAJU SREDSTVA DA DOĐU DO NECEGA STO ZELE. TESKO MI JE, JER SAM TO OSJETILA, JA KOJA NIKAD NIKOME NISAM LOSE POZELILA A NI UCINILA. .
NAKON SVEGA JEDNA MERLINOVA PJESMA KAZE SVE ;
SVE JE LAZ, SAMO PUSTA LAZ, SVE JE LAZ OSIM SMRTI. . .
Dugo živim životom koji nije moj. Dani mi prolaze u zabludi da će sve biti kao nekad. Ostavljena od svih da se borim sa bićem života koji šiba do bola i ostavlja na duši neizbrisive i dugotrajne tragove.dugo vrijeme sam se nadala da ćeš biti moj, i vjerovala da si samo ti vrijedan čekanja. Uvjerila sam sebe u nešto što zapravo nikad nije ni postojalo, živjela u svijetu mašte, vjerujući da i ti mene voliš kao i ja tebe. Ipak... znala sam da ti nešto značim. Nisi mogao sve odglumiti, svu tu radost kad sam ti u blizini, poglede, postupke... Sve to ne može biti laž. Ali ti...nikad mi nisi htio reći na čemu sam. Da li imam šanse kod tebe?! Željela sam da mi kažeš istinu makar bila i bolna za mene. Lakše bi mi bilo da si mi makar jednim pogledom "rekao" da sam samo jedna beznačajna osoba u tvome životu. Ipak bar bih znala istinu. A ti to nikad nisi uradio. Pustio si da tumačim tvoje poglede, ponašanje, gestove, dok bi izlazio sa drugim djevojkama. To me je najviše boljelo. Nitko nikad nije vidjeo to more suza koje sam zbog tebe isplakala, nitko nikad nije ni slutio ni znao koliko te volim..... nekad kad bi mi bilo teško pomislila bih na njega i pitala se "da li je moglo biti sve drugačije"?
Nekad mi dođe da mu pošaljem poruku i da ga pitam samo "zašto?” ali... neću se više ponižavati zbog njega, nije vrijedan mene, moje ljubavi... najviše bih voljela kada bi on osjetio moju bol, patio, molio, volio do besvjesti a ljubav da mu ne bude uzvraćena...i da jednom shvati šta mi je sve učinio i da nam se uloge promjene, da on sad pita "zašto?”... A da ja tada više ne budem tu, da ne marim za njegov bol. Znam da ce doći i taj dan. Neće to više biti samo moja neostvarena želja. Zabolit ce i njega svim snagama verujem u to, jer njegova sebičnost, ironija, ne mogu proći nekažnjeno. Pustit će i on svoje muške egoistične suze. A ja cu se tada smijati ovaj put od srca, okrenuti mu leđa i ostaviti ga da pati i plaća za svu bol i tugu koju je meni nanio... .
Najteže je započeti zar ne? Kasnije riječi teku poput slapa, tjerane nekom tajnom silom ili samo voljom padaju na prazan papir. Već dugo vremena pokušavam napisati priču o nama ili barem neko pismo i bar malo skinuti svu ovu težinu koja mi stoji na duši i ne da mi dalje. Proslo je dosta vremena od onog dana kada je započela jedna predstava koja je imala svoj početak…..zaplet……vrhunac…i nažalost kraj. Predstava poslije koje su glumci otišli svako na svoju stranu noseći samo svoje maske sa sobom……predstava u kojoj smo poput klupka ispleli zanesenost…mladost…zaljubljenost…strast…ljubomoru…svađu…smijeh ….suze i na kraju slavodobitno završili s gorčinom…. I poput pravih glumaca otišli svaki na svoju stranu…dobro pazeći da se ne sretnemo i da ne pokrenemo priču ispočetka….
Od svih prinčeva ovog svijeta Bog mi je poslao onoga iz mojih snova…..očiju snenih kada voli…..ljutih kada gubi….poslao mi je usne koje nose u sebi vjetar ravnice…usne koje za samo sekundu pokrenu cijelo tijelo i poput cvijeta na vjetru drhti pri samom dodiru….ruke koje imaju snagu vulkana…..najjačeg vala…..dušu malog dječaka u kojemu su skrivene sve moje želje i strahovi…..dječaka koji je samnom spreman loviti vjetra…trčati ispod duge i biti sve ono što sam ja….a ujedno ljubiti me kao nitko nikada do sada…dovesti me do najviših vrhova uzbuđenja…..i sve to bez ikakvih riječi……samo slušajući srce….
nasla sam se na raskrižja dvaju puteva….jedan je nosio naziv princa iz snova a drugi princa iz stvarnosti…..i samo na trenutak dopustila sam sebi da živim u oba dva svijeta…..dane bih poklanjala stvarnosti a noći snovima…i znam ružno za reći ali bila sam sretna….u mojim očima ta dva svijeta nisu se dodirivala i nikoga nisam vrijeđala….bar sam tako mislila…..igrajući se te opasne igre nisam niti shvatila da sam i srce podijelila na dva dijela…..stvarnost je polako gubila igru..a snovi dobivali………
I onda je opet netko s visina upetljao svoje prste, i poput stranice slikovnice pokazao mi drugu stranu moga princa iz snova…..ili sam ja jednostavno otvorila oči…..
Ljubav moga princa iz bajke - tebe zatvarala me u neko dvorište gdje nisam bila sretna….toliko ružnih riječi darovao si mi…toliko ružnih riječi iz usta koje sam ljubila…oči koje su prizvale sve gromove ovog svijeta ….i predstava prelazi u gorčinu….ipak..koliko god sam te u stvarnosti mrzila toliko sam te u snovima voljela i divila ti se ….i dalje si bio moj princ…moj dječak…moje otvoreno nebo..bez ijednog oblačka……moja tajna sveta….bio si ono zbog čega sam drhtala i čemu se divila….
I bila sam opet spreman krenuti na isti put…ili vratiti se istim stazama…nasloniti usne na tvoje..zatvoriti oči i zaboraviti na cijeli svijet….bila sam…da ..sve bi riskirala zbog tebe…sve…priznati ono sto sam skrivala…priznati da te volim ludo…..
I danas se pitam zašto si to napravio…zašto si ubio sebe u meni…..jednim potezom uništio si sve ono što sam gradila….otišao si njoj….sve naše tajne…sva prijateljstva…sve si joj dao na dlanu…..a zbog čega????
Zbog lažnog osjećaja pobjede ….zbog želje da mi zabiješ nož u leđa tako duboko da ga nitko nikada više ne izvadi….
…..prinče moj nadam se da sada veselo i sretno kraljuješ u svom lažnom carstvu…..uspio si ono što ja nikada nisam…..uspio si slomiti me…tako jako i žestoko da nemam volje za ničim više….uspio si ubiti svo ono poštovanje prema tebi..htijela bih te mrziti ali te jos uvijek volim.
i sad se pitam dali ima povratka….dali je predstava je gotova zauvijek??…i dali smo samo stranci s gorčinom u duši….??.
Zeljela bih ti nocas pokloniti
Zvijezdu,ali ne bilo koju.
Zeljela bih ti pokloniti zvijezdu
za koju si one veceri rekao
da je najljepsa na nebu.
Rekao osi da ce zauvijek
biti nasa.
Zeljela bih ti je pokloniti,
ali nemogu jer sada vec je kasno.
najljepsa zvijezda se ugasila,
a a njom i ljubav nasa.
I nece sjati ova noc ni sutra
nikad vise nece sjati zvijezda ta.
Ali znaj , za tebe bih s neba
ukrala zvjezde sve,
i mjesec koji tako divno sja,
ucinila bih sve, samo da
jednom shvatis:
Jos uvijek volim te !
Ljubav se nemoze izreci rjecima,
ljubav ostaje najslada,
duboko skrivena,
u tisini jedne sobe
u mutnim kapima kise,
suzama isteklim nizasto.
Topi se u gorko ispijenim casama,
zove boli izgubljene u gustoj magli.
Premda nedohvatljiva ,
ona je u svakom kutu moje sobe,
na svakoj pozutjeloj stranici dnevnika,
u svakoj sari tepiha,
u rijeci i boli
istinski izrecenoj za tebe.
