|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pojedinosti iz mojega zivota...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
*Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo. La Rochefoucauld
*Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav. Sasha Guitry
*Muškarci žele biti prva ljubav jedne žene. Žene su pametnije: one žele biti posljednji roman jednog muškarca. P. Buck
*Ljubav je kao plamen koji ubrzo ugasne kad se prestane povećavati. Boccaccio
*Samo veliki ljudi mogu uistinu voljeti. Leonardo da Vinci
*Srce ima razloge, koje razum ne razumije. Nepoznati autor
*Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao. Njemačka poslovica
*Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan. P. Neruda
*Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi. Michelangelo Buonarotti
*Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca. Antun Barac
*Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo. Engleska poslovica
*Moguće je davati bez ljubavi, ali nije moguće voljeti bez davanja. Ami Carmichael
*ljubav je pobjeda snova nad stvarnošću...
*najgori način na koji vam netko može nedostajati je da ta osoba sjedi karaj vas;a vi da znate da ju nikada nećete imati...
*ljubav je stanje u kojem čovjek vidi stvari onakvima kakve nisu...
*ljubav je kao zrak šta dišemo-ne može se uvijek vidjeti ali se može osjetiti i uvijek je potrebna...
*bol koju prouzrokuje ljubav može izliječiti samo ljubav...
*čarolija prave ljubavi je u tome što ne znamo da će joj doći kraj...
*ljubav je tako kratka,a zaborav tako beskrajan...
*najteže je poslije ljubavi-ostati sam...
*Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo. La Rochefoucauld
*Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav. Sasha Guitry
*Muškarci žele biti prva ljubav jedne žene. Žene su pametnije: one žele biti posljednji roman jednog muškarca. P. Buck
*Ljubav je kao plamen koji ubrzo ugasne kad se prestane povećavati. Boccaccio
*Samo veliki ljudi mogu uistinu voljeti. Leonardo da Vinci
*Srce ima razloge, koje razum ne razumije. Nepoznati autor
*Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao. Njemačka poslovica
*Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan. P. Neruda
*Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi. Michelangelo Buonarotti
*Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca. Antun Barac
*Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo. Engleska poslovica
*Moguće je davati bez ljubavi, ali nije moguće voljeti bez davanja. Ami Carmichael
*ljubav je pobjeda snova nad stvarnošću...
*najgori način na koji vam netko može nedostajati je da ta osoba sjedi karaj vas;a vi da znate da ju nikada nećete imati...
*ljubav je stanje u kojem čovjek vidi stvari onakvima kakve nisu...
*ljubav je kao zrak šta dišemo-ne može se uvijek vidjeti ali se može osjetiti i uvijek je potrebna...
*bol koju prouzrokuje ljubav može izliječiti samo ljubav...
*čarolija prave ljubavi je u tome što ne znamo da će joj doći kraj...
*ljubav je tako kratka,a zaborav tako beskrajan...
*najteže je poslije ljubavi-ostati sam...
Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo.
Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav.
Srce ima razloge, koje razum ne razumije.
Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo.
Ljubav je sposobnost jednog čovjeka da daje ne osvrćući se koliko dobiva nazad.
Stoje sa strane ceste i gledaju svijet sanjarskim očima, sanjaju ono što svi drugi imaju. Stoje sami kao stabla poslije kiše, mirno spokojno. Sanjaju da su cvijeće, lijepi, rumeni, vitki. Da ih gledaju, dive im se, mirišu ih, beru, stavljaju u kosu. No oni su samo stari hrastovi. Oni nemaju takav život. Osjećaju se kao suze koje klize nečijim licem. Skliznu preko obraza, kapnu s lica i nestanu u prašini. Nisu stalne poput rijeke koja žubori, teče u ljepoti. Oni su suze i ne ostavljaju tragove u svijetu. Sanjaju o nekoj nedostižnoj ljepoti, no njihovi snovi ostaju samo snovi. Gledaju sreću drugih i zavide na nečemu što nisu zaslužili. Gledaju lažne osmjehe, lažnu ljepotu a nitko ne primjećuje njihove iskrene. Stoje na kiši koja ih nemilo moči i sanjaju o suncu. Nitko im neće ponuditi kišobran. Oni su otpadnici. Ne poznaju svijet a žele biti njegov dio. Kada pronađu prijatelje, misle pronašli su nekoga sličnog ali onda ih otme svijet. A oni ostanu opet sami. Otpadnik si, shvati to, svi ostali pripadaju svijetu. Ti ćeš uvijek stajati po strani dok se bučno društvo smije i udaljava, daleko, daleko u tebi nedostižna prostranstva. Nema prijatelja koji ostaju za tebe jer ti ne shvaćaš njihov svijet a nitko ne želi biti dio tvoga. Kao svjetiljka na pustoj ulici. Rasprostire tužno svjetlo po sivom pločniku a pod svjetlom nema nikoga. Takav je i njihov svijet- prazan, pust. Stoje, nitko ih ne oslovljava, ne zove. Slušaju o životima drugih . Pišu pjesme u noći pod svjetiljkama, pjesme o ljubavi, sreći, tuzi, o životima izmišljenih junaka i heroina. Pjesme ponekad pune boli a ponekad i sreće. Nema nikoga tko će ih htjeti pročitati a oni pišu, stvaraju svoje svjetove. Olovka škripi, nova slova izniču na papiru, nove riječi, nove boli. Lažni cvjetovi utjehe koji će uvenuti sljedeće jutro. Noć postaje sve dublja, sve tamnija, mračnija. Sve same laži skrivene u zakutcima svijeta. U njihovom svijetu vjetar na pustim ulicama raznosi samo tragove suza. Nema ljudi, zvukova. Samo suze koje će vrijeme zamesti u prašinu. Bol ostaje ali nitko neće mariti. Oni su otpadnici, njihovo mjesto nije ovdje. Eno ih stoje, samo podigni glavu i vidjet ćeš. Njihov pogled gubi se u daljini jer oni vide ono što drugi ne vide. Imaju samo snove ali svijet je i njih razbio, ostale su krhotine. Slomljeno staklo, i u njemu vidiš samo bol, bol koja uvijek ostaje.
Dok sam bila mala nisam razumjela a ni shvacala sta znaci rijec "bol", Ta rijec za mene tada je bila nepoznata. Zivjela sam u svjetu ljubavi,srece... To "bogatstvo" koje sam tada imala nisam znala cjeniti, ipak bila sam premlada da bih tada to shvatila. A sada nakon toliko prolivenih suza, neprospavanih noci, polako shvacam da sam tada zapravo bila istinski sretna. Sada rijec "sreca" ne postoji vise u mom zivotu. Sjecam se kao da je danas bilo-moj prvi odlazak u taj grad, koji koliko me je i usrecio toliko mi je i bola zadao. Drustvo koje sam tamo upoznala, dobro me je prihvatilo, a to je predstavljalo ostvarenje mojih djevojackih snova. A onda si se pojavio ti u mom zivotu. Tad sam prvi put saznala sta znaci "bol", i "zasto se zbog ljubavi pati"! Bio si najveci "zenskaros" u gradu. Rijec ljubav za tebe je bila strana. Tebe nisu zanimale tude patnje. Iako si tada imao djevojku, upoznali smo se (zemljaci bili-pa je bio i red da se upoznamo), ali tu je osim "prijateljstva" bilo mnogo vise. Osjecala sam da me volis, bar je tako izgledalo sa tvoje strane, ali to je bila samo jedna od tvojih "zamki" da osvojis pa ostavis. Kada si me totalno unistio prestao si se javljati... a ja..... pocela sam se mjenjati, postala sam totalno "hladna osoba". Osjecala sam se kao da su me svi koje sam voljela povrijedili i niko nije maro za moju bol. Sada sam znala sta znaci biti povrijeden. Sada osmjehom prekrivam tugu-da drugi ne bi znali koliko patim. Glumim da sam sretna, ali samo moja dusa i dragi bog znaju kako mi je. Svi su me iznevjerili, ostavili, ali nikad nikom nisam vjerovala da ces jednom i ti uciniti to isto, ostaviti me samu u svjetu gdje postoji samo tuga...
Nikada mozda nikad neces shvatiti kako mi je, nećeš saznati da su mi suze za tobom postale svakodnevnice. Polako i teško se navikavam na bol koji je odkad sam tebe upoznala, postao svakodnevan u mome životu, u kojem više nema ni trunke sreće. Jedini smisao pronalazim u svojoj porodici koja je uvjek uz mene kad ih trebam.., ali ni njoj ne mogu objasniti zašto sam toliko tužna i povučena u sebe.. Najljepše i najbolje se osjećam u kući, tad bar ne srećem ljude i ne moram da pred njima glumim tu sreću od koje nema ni traga a ni glasa. Taj osmjeh koji tebi pokazujem, a kao i mnogima...je samo laž i gluma. Ne želim da bilo ko sazna kako i koliko patim zbog tebe. Lakše mi je malo jer smo daleko, pa ti ne vidiš kako "propadam" zbog tebe! Tražila sam od tebe tako malo, samo da me zavoliš, pružila ti svu svoju ljubav a zauzvrat dobila podsmjeh tebe i tvojih frendova! Svima govorim da sam te zaboravila, da sam sretna i bez tebe...to radim da im ne moram stalno odgovarati na pitanje "Kako ljubav?" “Šta ima sa ******?" "Da li ga još voliš?" stim njihovim pitanjima stalno se vraćam u prošlost, sjetim te se stalno.., pa zato izbjegavam da me to pitaju i govorim im da sam se ponovo zaljubila... da sam tek sad uvidjela da si ti bio samo jedan hir i prolazna faza u mome životu. Oni mi i povjeruju i tako ja nastavljam da im pričam o toj "Novoj Osobi u mome životu", i da mi ta osoba život znači. Ali...oni ne znaju i neće nikad od mene saznati da ja tebe iako me toliko povrjeđuješ nikad neću zaboraviti a ni prestati voljeti. Stranice dnevnika moga života su prazne. Svi oni koji su mi potrebni (ovdje mislim posebice na Tebe), nalaze se u tuđim životima... a što je najgore i svi oni koji će doći već su nečije ispisane stranice. Stranice dnevnika moga života će zauvjek ostati bijele sa točkom na kraju nečega čega nikad nije ni bilo....
Neznan kako uopće imam snage, pisati o njemu, pričati o njemu kad me toliko povrijedio..A ja tuka mislila da imam sve u njemu .Nakon svega sto samo prošli, laži koje sam mu gutala. On se drznuo to mi učiniti, izvrijedati me i govorit grozne stvari o meni. Mrzim ga. Neznan kako drugačije da opišem ovaj osjećaj koji me grize iz sekunde u minutu. A mislila sam da će sve biti super, da me voli koliko i ja njega, i da drhti kao ja kad me nema. Ali ne, zaboravila sam, on je ipak muško.
On nema osjećaja, izgleda kao sir sa ružnim pogledom. On je crv, ništa više, ali vrijeđam crve kad ih uspoređujem s njim. Mislila sam ako mu nađem puno mana, imat ću razlog da mu se rugam, ali zaboravim mane i volim ga još više….Zašto je ljubav takva?? Više sile su odlučile da sad ja patim, i to samo zbog njega. Ali zašto, pa imam tek sedamnaest godina. Zašto da zamrzim ljubav radi njega, izgubim vjeru u sve radi njega?? Ne želim, ali to je jače od mene . Svaki put kad mi samo pogled uputi, u meni sve drhti. Poželim da ga nikad nisam upoznala, da nikad nisam vidjela dubinu njegovih smedih očiju u koje sam se tako zaljubila. Ne mogu stati mrziti ga, tugovati za nama, plakati za njim, želeći vratiti naše dane i proklinjati dan njegova rođenja. Pokušavam opsovati njegovo ime, ali se psovke guše u mojim suzama koje padajući na usne, ostavljaju krvav trag, kao zapaljene gume, istrošene na cesti. Iako je prošlo puno vremena, ja još uvijek mislim da smo mogli uspjeti, samo kad bi se promijenio, kad bi opet sanjao mene, a ja njegov pogled koji me ubijao, ubijao lagano, a ja uživajući u toj patnji našla sam izvore svoje sreće.
Ali Crve , ako se negdje sretnemo a mržnja prošeta između nas, ne zaboravi da si ti kriv, i neka hladan stisak ruke izbriše sve što smo htjeli. Govore da vrijeme liječi sve, vrijeme ne liječi ništa, neki u to vjeruju. Možda nekad uspijem izbrisati tvoje ime sa srca koje mi ostavlja hladan trag i vruć osmjeh. Vjeruj mi ljubavi, nevjerniče moj jedini, sve ćeš mi platiti. Sve će ti biti jasno, ali malo puno kasno. Jasno kao dan. Shvatit ćeš da mladost će proći i neće se vratiti, a ponovan ulazak u moje srce neću ti dopustiti. Ispunit ću ga ponovo ljubavlju i srećom, ali bez tebe. Znaj, voljela sam te, to će ti zapeti u ušima, jer to je zadnja lijepa riječ sa mojih usana upućena tebi. Jedino mi ostaje želja, koju ću ispuniti samo u tvoju čast, povrijediti tebe kao što si ti mene i jednog dana će mi uspjeti….
Kako da pocnem pricu bez kraja, a da je ne zavrsim? Sve sto osjecam i sto zelim prenjeti na papir, rjecima se ne moze oslikati. Za sve to, rjeci nisu dovoljne. One ne iskazuju ni polovinu mog trenutnog stanja, mog ludila ili moje opsjednutosti njime. Da li ga zaista volim-vise ne znam ni sama. Da je trenutni i jedini centar mog zivota, necu slagati kada kazem da jeste. Bio i ostao, i ostat ce zauvjek. Da li je sve sa nama bila navika, mozda neka neslana sala, samo igra? To ne mogu reci, jer nikada nije htio da mi kaze pravu istinu. Da li me je volio ili ne, da li me jos uvjek voli. . . Nikada nisam mogla biti sigurna u njegova osjecanja, uvijek ih je skrivao. U nekim trenucima, mogla bih se zakleti da sam mu sve na svjetu, a vec u sljedecim, nisam mogla da prepoznam decka koji me je volio, a koji me sada tako gleda, kao da me ne poznaje. . kao da ne nikada nije imao, kao da nikada nije osjetio toplinu moga tjela. . . Moje poljupce, dodire, sve! Potpuni stranac i totalni neznanac. Mislila sam da ga poznajem, da sam ga poznavala, ali sad sam sigurna da je sve vrjeme provedeno sa mnom, nosio masku. Masku koju nisam uspjela da skinem. . . . a zeljela sam da znam, da saznam, da li me je ikada volio? Moja jedina ljubav! Poslje toliko zajednickih, preljepih trenutaka, poslje toliko njeznosti, njegove, sada ne mogu da vjerujem da me je zaboravio. Ne mogu da zamislim drugu pored njega, a tu je. Neka druga ja, moja bljeda kopija. . . Ona je sada na mom mjestu, ljubi ga, grli, ali zasigurno ga ne voli snagom moje ljubavi! Ne. . . , njega nitko nikada nece voljeti kao ja! Da li ce on to shvatiti jednog dana? Mozda. . . ali tada ce biti kasno, prekasno za povratak. . . Zivot ide naprjed, nikako unazad. . Ni sama ne znam da li je to ono sto zaista zelim-da ga zaboravim i da nikada vise ne osjetim njegove ruke na sebi, poljupce. . . njegovo sve. . . ali vjerujem da cu morati. Znam da uspjeti necu da ga zaboravim, ali vrjedi pokusati? ! Zelim ga, volim i ne mogu tek tako da ga izbrisem. Nije on za mene stvar, igracka da ga se odreknem, da ga lako zaboravim. . On je na meni ostavio tragove njega koji su jos prisutni, tragove koji ne nestaju. . . . ostaju zauvjek u meni, duboko. . . Kazu ljudi:"PONOS JE JACI OD LJUBAVI. "Da li sam ja ikada imala ponosa? Prije njega, uvjek! Iz svake bitke, izlazila sam kao pobjednik, uvjek jaka, najjaca, spremna na sve. Sa njim, nestao je svaki dio mene, sva moja hrabrost! Moj ponos, moje dostojanstvo-sve cime sam se nekad ponosila. Promjenio je sve u meni, mene cjelu. Postala sam ranjivi kreten samo za njega. Igracka koja igra kako on svira. A odsvirao je vise od tisucu melodija, laznih-za mene najiskrenijih. . Svjesna svega sto mi radi, ja oprastam i idem dalje, vjerujem da Bog vidi sve, da ce mu pomoci da jednog dana shvati da sam ja ta! Ta koju stvarno voli, koja je dala sve sto ima samo za njega! Znam da sam luda sto sve to dozvoljavam, ali ne mogu. . . jednostavno ne mogu da ga ostavim. Ne mogu da se pomirim sa tim da on nije vise moj, da pripada drugoj. . . Pocinjem da ludim cim nocu sklopim oci, a znam da nije sa mnom. Zamisljam ga sa njom i placem. . . umirem cjela. Svaka suza, cista, nevina moli da mi se vrati. Svaki dio mene, nestaje. . . gubi se u dubini njegovih ociju, lazljivih! Iako daleko od mene, on je tu. U meni, sa mnom, uvjek-zauvjek. Jedina utjeha mi je sto je opet moj, jedini, u snovima. Jedino tu, u njima, samo je MOJ i niciji, druga ne postoji. Samo ON&JA, i nasa ljubav-cista, iskrena, neraskidiva! On, moje sunce koje je nekada sijalo samo meni, sada nekoj drugoj sija. Meni tek ponekad posalje po koji zrak. . . zrak nade, vjere u ljubav, ali naravno, opet lazan! Sve sa njim bila je samo jedna velika laz?!
***** imam jako puno razloga da te mrzim najvise na svjetu, ali znam da to ne mogu, jer ma koliko si me povrjedio, ponizio, zauvjek cu te voljeti!
Sjedila je sama na klupici jedne škole. Oči su joj bile vlažne, a na čelu se očitavale bore tuge, tužne stvarnosti. Njegov lik je lebdio pred njegovim očima. Nasmijano biće bez bola, bez tuge, kao u snu... Okrenula je prvu stranicu dnevnika s željom da barem u mislima bude s njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je već kraj ljeta kad su počeli izlaziti. Išli su u istu školu samo je on bio godinu dana stariji. Kad je počela nova školska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su čekali zvona. Sve je tao brzo prolazilo... Okrenula je treću stranicu dnevnika gdje je pisalo: "NOVA GODINA 31.12" Sklopila je dnevnik. Te večeri trebao je doći. Minute su prolazile, ali on se nije pojavio. Uskoro je bilo pola deset. Digla se sa klupice, na kojoj je sjedila. Polazeći kući, čula je njegov glas, objašnjenja, isprike, suze, smijeh i poljupce. Sve je opet bilo u redu, sve je zaboravila u njegovom zagrljaju, iako je znala da laže... Nije htjela pokvariti Novu Godinu!!! Uskoro su počeli ljetni dani. tiho je rekao "Htio bih ti nešto reći" Znam, ne trebaš mi ništa reći!!! Ostat ćemo prijatelji! Iako je boljela ta riječ. Dugo bi u noći plakala, a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar od suza... Bio je raspust. U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila, al čim bi razgovor prestao, tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vračao u stvarnost!!! Opet je počela škola. Više nije bilo one Ane koja bi nasmijavala cijeli razred, postala je povučena, zatvorena.... Nije bilo onih smeđih očiju koje su otkrivale nemir i veselje. Ana se ponosila, al nije vidjela kada bi joj netko rekao da je djevojčica. Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom društvu. Jednog dana svi su se skupili u hodniku. Tamo je bio i njegov razred. Anin najbolji frend slavio je rođendan. Dobacivao je Ani: "Ana, što je s onom smeđom djevojčicom, zar je umrla??? Gdje su one vesele smeđe oči???" Ona mu je prišla, nježno ga zagrlila i rekla: "Nikad nemoj zaboraviti onu smeđu djevojčicu, koja je umrla...!!!" Odmaknula se da bi mu i drugi čestitali, a onda je ugledala njega... Nervozno je gasio cigaretu, a kad bi podigao glavu, pogledi bi im se sreli. Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke. Ana je napravila korak nazad... Bio je to posljednji korak života. Pred njom je bila nepomična dubina smrti, svi su vrisnuli vidjevši je kako pada niz stepenice, a ona nije čula nijedan jauk, nijedan jecaj... Krv joj je oblila lice. Ana - Ana - čulo se jecanje prijateljica... Osjetila je da joj je netko podigao glavu... Otvorila je oči i ugledala njega... Nije mogla zadržati suze... Tiho mu je šapnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet... Onaj dan kad je bila sahrana, kiša je neprestano i neumorno lijevala.. Duga kolona mladića i djevojaka, išlo je za kovčegom
......SMEĐE DJEVOJČICE .............
POKUSAVAM DA TE ZABORAVIM.. TO RADIM SVAKI DAN, ALI STA MI TO VRJEDI KAD DUBOKO U SEBI ZNAM DA JE TO NEMOGUCE., JER TI SI BIO LJUBAV, ZIVOT, SRECA I NADA I TEBE MOJE SRCE NIKAD NECE ZABORAVITI . KAD SAM NAJVISE PATILA, JER SAM BILA DALEKO OD TEBE, SNAGU SAM DOBIVALA SAMOM POMISLI NA SVE LJEPE TRNUTKE KOJE SMO PROVELI ZAJEDNO.MOJ PONOVNI DOLAZAK U TVOJ GRAD, KOJI SAM ISTOVREMENO I VOLJELA I MRZILA, JER JE IMAO VEZE SA TOBOM..., I ZIVJELA SAMA SAMO DA TE VIDIM. CESTO SI MI GOVORIO:"KAD SE DVOJE VOLE TU NI DALJINA NI VRJEME NE MOGU NISTA, JER JE NJIHOVA LJUBAV VJECNA, A VEZA NERASKIDIVA". VJEROVALA SAM TI TO, A I SVE JER SAM TE VOLJELA. LJUBAV TO SVI ZNAJU, NE POZNAJE GRANICE.. A ONDA SAM SE I JA KAO I MNOGE OSOBE RAZOCARALA, SHVATIVSI DA TI MOJA LJUBAV NIJE ZNACILA NISTA, BILA SAM SAMO JEDAN BROJ VISE., JEDNA DJEVOJKA KOJA TE JE LUDO I ISKRENO VOLJELA., A KOJU SI TI TAKO LAKO I BRZO ZABORAVIO. ZABORAVIO SI NA SVA OBECANJA UPUCENA MENI, SVU LJUBAV KOJU SI MI DAVAO. SAD ZNAM DA LJUBAVI NIJE NI BILO SA TVOJE STRANE. SAMO SI LAGAO, A LAZ PUNO BOLI.. SRCE SI SAD POKLONIO NJOJ, SVE ONE LJEPE RJECI SAD NJOJ GOVORIS. JA SE TRUDIM I PORED SVEGA DA BUDEM SRETNA IAKO NEKAD MI NIJE NI DO CEGA. MNOGI DRUGI DECKI, KOJI ME ISKRENO VOLE, KAD ME ZOVU DA IZAĐEM SA NJIMA, TO RADIM SAMO DA IH NE BIN POVRJEDILA. ALI.., TO MI DONOSI JOS VECE MUKE, U NJIMA JA VIDIM TEBE., I NA TOM SVE PRICE ZAVRSAVAJU.. ONI TADA PATE ZBOG MENE A JA ZBOG TEBE. TO JE TAKO UVJEK U ZIVOTU BILO I UVJEK CE BITI. OSOBE KOJE SU ISKRENE, KOJE VOLE, ONE BUDU OSTAVLJENE, PREVARENE. IAKO MI TO MNOGI GOVORE, I DUBOKO U SEBI TO ZNAM I SAMA, JA SE TOGA NE PRIDRZAVAM.. ZNAM DA SI SADA MENI NEMOGUC,JA SVOJ BOL, TUGU, NOSIM U SEBI, I ZA NJU NE ZELIM DA DRUGI ZNAJU. DUGO CE VREMENA PROCI DA NEKOM DRUGOM SVOJE "SRCE SLOMLJENO" POKLONIM, I DA OPET NEKOG KAO TEBE ZAVOLIM. LAZU LJUDI KAD KAZU DA VRJEME LJECI SVE, MOJA LJUBAV JOS NE PRESTAJE, I DUGO CE JOS BITI TAKO TO ZNAM.. PRVA LJUBAV ZABORAVA NEMA I TO JE GLAVNA ISTINA., I BOLJE JE ONDA I BITI SAM NEGO POKLONITI SRCE NEKOM PREMA KOME LJUBAV NE OSJECAMO, JER PO SEBI DOBRO ZNAM DA LAZI I PRETVARANJA BOLE.A TEBE CU I DALJE VOLJETI I BORITI SE ZA TEBE..JER OD ONOG STA VOLIM NE ODUSTAJEM... VOLIM TE..........
Kao da sam pozvana da učinim nešto veliko i trajno.
Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju nemoć, svoj strah..
Volim te, znači tražiti smisao, biti spreman i otvoren.
Volim te, znači živjeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe. Zahvaljujem ti se na svemu ma koliko to trajalo.
Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voljeli! Ja ne želim da te učim već da te volim, to je viši stepen saznanja. Ako vjeruješ u sebe, za posljedicu ćeš imati neslomivu savitljivost koja odoljeva svakoj oluji.
Tako će ljubav i život biti jedno. Volim te, zaista te volim.
Znam da mi ne vjeruješ i misliš kako ću te i ja jednog dana iznevjeriti. Zapamti, moja ljubav izdržaće prevare, Izdržaće vjeruj, izdržaće. Tjera me silna potreba za tobom.
Tada i moj život dobija smisao. Moja sudbina dobija nove oblike osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imat će neprocjenjivu vrjednost. Zar mogu očekivati više? Trenutno jedino moja ljubav ima svrhu, jedino ona daje vrjednost ovom pisanju, jedino to duboko osjećanje pripadnosti tebi donosi smisao koji iako polako izlazi iz mene, ostavlja me iscjeđenu i nemoćnu ma koliko željela da te ljubim...
Željo, postojiš uzalud! Zašto, mogli smo na taj tajni put krenuti zajedno. Šteta, jer moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kome se nalazim.
Kako da ti opišem to stanje, taj mamurluk duše, taj instinkt i strepnju, to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se oslobodim,, da se odvojim, da poželim drugog čovjeka, a opet samo tvoje lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove proživljavam one dane dok si me valjda volio. Nije teško biti rob onome koga voliš. Neću da te pitam zašto je to tako očigledno. Da bi samo uvećalo moj bol ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak između dva udarca. Kao neki tren u kojem svesta pritisce moje biće i cjedi ga izvlačeći esenciju koja se zove ljubav. Ponekad postajem dosadna i sebi. Ljubav pa ljubav.
Ponekad se pitam odakle dolazi ljubav, Odakle snaga i ta nemoć istovremeno? Otkuda oblaci tvog lica sto me progone iz časa u čas.
Zašto ti postojis u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te.
Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica, moja ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. i sva moja djela, i ti si istina. Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta rječ, na sve ono što si živio, što ziviš i što ćeč živjeti.
Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, njeznosti..
Volim te u vremenu mnogobrojnih života znači pobjediti smrt,,znači nadu i smisao života, ..Možda je sadašnja ljubav u ovom životu način da se naučim patnji.. ponekad nisam u stanju da razumjem, ponekad ga prihvatim, ne volim ništa što znam. Predosjećam da ćeš otići, da će te tokovi života odvući od mene. Šta nam vrjedi traganje za sobom ako se izgubimo prije nego što smo sebe pronašli Na putevima života ne postoje precice. To je jasna svjetlost saznanja. Mogu. Odlazim od tebe. Spašavam te mog prisustva, mojih nesanica i prevelike ljubavi koja ti je prešla u dosadu..Ona je uvjek nešto drugo od onog što trenutno mislimo da jest. Od moje ljubavi mogu uvjek očekivati više. Zašto želimo da je se oslobodimo? Zašto obuzima tuga i radost, dva različita osjećanja istovremeno? Znam, odlazim od tebe ali ne od ljubavi moje. Razumješ njenu dubinu i moj bol.
Ovaj odlazak nije smrtna presuda za našu ljubav. Ponekad želim da ti predložim da kreneš sa mnom da djelimo život koji je ostao. Ali osjećam da bih pogrješila i uplašila te. Ja ne sumnjam u tvoju iskrenost, u sve što si mi podario za ovo vrjeme ljubavi. Sad znam odakle izvire ta ljubav i sa tom spoznajom mogu da odem na put znajući da ćeš zauvjek biti uz mene, u ledenom trajanju bez bola, patnje. jednom trajanju koje ne iskupljuje blažene ali i ne kažnjava grješne. To je sve za sada, za jedan život, za djelić drvenog vremena u kojem se obnavljaju sve moje radosti i sve moje tuge, Ti si zaista moja ljubav za sva vremena!
.IZA MENE JE JOŠ JEDNA DUGA NEPROSPAVANA NOĆ. PONOVNO PRED OČIMA IMAM TVOJ LIK KOJI MI NE DOPUŠTA DA ZASPEM. DOĐE MI ZNAŠ DA TE POŽELIM KAO NEKADA. I NOĆAS ME ODJEDNOM I SVAKA SITNICA PODSJEĆA NA TEBE. ALI JE NAŽALOST KASNO ZA NAS, TI NISI VIŠE MOJ. POKUŠAVAM SHVATITI TKO SI MI ZAPRAVO TI???JELI MI TE BOG POSLAO KAO KAZNU ILI KAO NAGRADU???ŠTO MI VIŠE ZNAČI U ŽIVOTU: KAD IZMIJENIMO KOJU RIJEČ ILI SAMOĆA, TUGA I BIJES U NOĆIMA POPUT OVE.TI SI ZA MENE UVIJEK BIO SAVRŠEN.TI JEDNOSTAVNO ZNAŠ BITI ONO ŠTO TREBA..IAKO SAM SVJESNA DA ME NE VOLIŠ U MENI JOŠ ŽIVI NADA DA ĆE NAS SUDBINA OPET NA ISTI PUT NAVESTI…
I SVAKi PUT KAD SE TEBE SJETIM,NEMOGU SAKRITI DA SVE ONO ŠTO SMO DONEDAVNO IMALI U MENI JOŠ POSTOJI.ZNAŠ LI DA TE PONEKAD TAKO SILNO ŽELIM OPET VIDJETI, DOTAKNUTI TE???VEĆ DANIMA TI POKUŠAVAM NAĆI MANU KOJA ĆE ME NATJERATI DA TE ZAMRZIM I ZAVOLIM NEKOG DRUGOG KOJI CE ME VOLJETI…ALI SVE JE TO UZALUD. SVAKA TVOJA MANA NA KRAJU POSTAJE SIMPATIČNA I SAMO JOŠ VIŠE PRIDONOSI TVOJOJ NEODOLJIVOSTI. IZ DANA U DAN SVAKOG DEČKA USPOREĐUJEM S TOBOM. ALI NITI JEDAN NIJE SIMPATIČAN KAO TI, NE SMIJE SE KAO TI, NEMA TAKO SMEDE OČI KAO TI, NIJE TAKO NJEŽAN KAO TI. TO JEDNOSTAVNO NISI TI. ……KOLIKO SAM SAMO PUTA ZAŽELJELA DA TE NIKADA NISAM ZAVOLJELA,DA TE NIKADA NISAM UPOZNALA ONAJ DAN . ALI NEKE SE STVARI JEDNOSTAVNO DOGODE, ONE NEMAJU VEZE S NAMA…POKUŠAVAM DOZNATI KOJU ULOGU UOPĆE IGRAM U TVOJEMU ŽIVOTU! ZNAŠ LI TI UOPĆE DA JA JOŠ POSTOJIM?? KAKO GOD DA OKRENEM JA SAM TA KOJA GUBI. UOSTALOM TI SI VJEROJATNO SRETAN, A JA SAM TA KOJA NE MOŽE DOBITI ONO ŠTO NAJVIŠE ŽELI-TEBE!!! PONEKAD TE ŽELIM NAZVATI SAMO DA TI ČUJEM GLAS. ALI TADA SHVAĆAM DA TO NEMA SMISLA. POLAKO ,ALI SIGURNO U OVO VRIJEME POSTAO SI DIO MENE I TO ME IZLUĐUJE. NA KOJU GOD STRANU ŽIVOTA DA KRENEM, PRONAĐEM DIO TEBE, I TO ME POLAGANO UBIJA!!!
ŽELIM OKRENUTI NOVI LIST, DOISTA TO ŽELIM,ALI……..JEDNOSTAVNO NEMOGU.
TUŽNO JE KAKO SVE PROLAZ KADA TREBA BITI NAJBOLJE. ALI ZA LJUBAV TE NEĆU MOLITI , JER SE NE MOGU NATJERATI DA ME OPET ZAVOLIŠ…NEMOGU. SVAKE NOĆI PLAČEM, JER NE MOGU SE POMIRITI SA STVARNOŠĆU. S TOLIKO BOLI SVE OVO PIŠEM. OPROSTI MI AKO SAM TE ZBOG IČEGA POVRIJEDILA, ALI VJERUJ MI DA TO NISAM NAPRAVILA NAMJERNO. TEŠKO JE KADA ŽIVOT ZABOLI. KADA ODJEDNOM TI SVE KRIVO KRENE. KADA TE NITKO NE RAZUMIJE, KADA TI NEMA NITKO VIŠE ČUVATI OSLONAC, KADA SVAKOG RAZOČARAŠ…
SVE ŠTO SAM NAPRAVILA TEBI BILO JE KRIVO I ZBOG TOGA MRZIM SAMU SEBE. ALI VRIJEME SE NAŽALOST NE MOŽE VRATITI. ZNAM DA SVE OVE MOJE RIJEČI AMA BAŠ NIŠTA NE ZNAČE. MOŽDA SU ČAK I SMIJEŠNE. ALI JEDNOGA DANA MOŽDA IH ČAK I BUDEŠ SHVATIO. AKO SE IKADA ZALJUBIŠ U NEKOGA ISTINSKI, A TA TI LJUBAV NE BUDE UZVRAĆENA NITI MALO…
U ŽIVOTU SAM SAMO TEBE IMALA I SAMO SAM TEBE ŽELJELA. ALI JOŠ TE VOLIM , SAMO TE NIKADA VIŠE NEĆU IMATI…PROBALA SAM, ALI NE MOGU PRONAĆI NAČIN DA ZABORAVIM OVU LJUBAV,I BOL KOJA ME CIJELO OVO VRIJEME GUŠI….NEMOGU…..POKUŠALA SAM… U OVOM TRENUTKU SE PITAM ZAŠTO JA UOPČE SVE OVO PIŠEM?! NEZNAM NI SAMA. ZAŠTO SE STALNO PONIŽAVAM ZBOG TEBE? ZAŠTO?? ZAŠTO MI TO TREBA??? ŠTO IMAM UOPČE OD OVOGA??? NIŠTA, ALI MOŽDA TI ŽELIM POKAZATI DA NISAM UOPČE TAKO LOŠA OSOBA KAO ŠTO SI MI REKAO!!TI NISI NI SVJESTAN KOLIKO SU ME ZABOLJELE TVOJE RIJEČI: TI MENE UOPČE NE VOLIŠ,CIJELO VRIJEME SI MI GLUMILA.
PA ZAR BIH SVE OVO PISALA DA SAM NEKA HLADNA OSOBA,ILI DA MI UOPČE NIŠTA NE ZNAČIŠ????????
ŠTO JOŠ ČEKAM???
ZAŠTO JOŠ PLAČEM ZA TOBOM???
KADA ZNAM DA TE SUZE VRATITI NEĆE. JOŠ UVIJEK SE SLAMAM, NEDOSTAJEŠ MI SVE VIŠE. NE MOGU PRESTATI MISLITI NA TEBE. NEZNAM DALI SI TI MOJA KAZNA ILI NAGRADA,ALI MOGU TI REČI JOŠ SAMO JEDNO
OPROSTI MI ŠTO TE VOLIM!!!!!!!!!!!!!!!!
DANAS, KAD POGLEDAM IZA SEBE SHVATAM DA NISTA NIJE VJECNO, ISKRENO. .
TO MOGU RECI IZ VLASTITOG ISKUSTVA. , JER SAM JA VOLJELA ISKRENO I TEK SAM SAD SHVATILA DA MI JE TO DONJELO MNOGO SUZA I NEPROSPAVANIH NOCI.
PREVISE SAM VJEROVALA LJUDIMA, MISLECI DA MI SVI ZELE DOBRO.
KAD BI SE RAZOCARALA U NEKOG OPET BIH NALAZILA KRIVNJU U SEBI, JEDNOSTAVNO BILA SAM CAK I PREVISE ISKRENA.. SVE DOK NISAM DOZIVJELA I OSJETILA PRAVU BOL.
TA BOL ZA MENE JE BILA NESTO STO ME JE PROMJENILO IZ KORJENA I UCINILO POTPUNO DRUGOM OSOBOM, KOJA VISE NE MARI NIZASTA. . NEKAD SE PITAM STA SAM JA TO ZGRJESILA, PA SAM TO DOZIVJELA. .
, ALI ODGOVORA NEMA TO ZNAM. SVE ONO LJEPO O CEMU SAM SANJALA, ZASTA SAM ZIVJELA, U STA SAM VJEROVALA, DRUGI SI MI ODUZELI, NE MARECI ZA MOJU BOL, MOJE SUZE.
NIKO NIJE PITAO KAKO MI JE, KAKO CU TO PODNJETI, SVI SU OTISLI, OSTAVILI ME DA PATIM .
JA KOJA SAM VJEROVALA U LJUBAV, I BILA JOJ ODANA, OSTALA SAM SAMA, A SVE ZATO JER SAM I PREVISE VOLJELA, DAVAJUCI SVE, A ZAUZVRAT NE DOBIVAJUCI NISTA, PA NI RJEC 'OPROSTI'.
SADA GLEDAM STVARI DRUGACIJE, POTPUNO SAM DRUGA OSOBA, KOJA JE ZABORAVILA I KOJA VISE I NE PAMTI STA JE TO SRECA, A SVE ZBOG LJUDI U KOJE SAM BEZGRANICNO VJEROVALA I KOJI SU MI PREDSTAVLJALI SVE. , E BAS TE OSOBE DOVELE SU ME DO DNA. ODUZELI SU MI LJUBAV MOG ZIVOTA
A PREDMNOM SE PRETVARALI I JA IM VJEROVALA. PUNO SAM SE RAZOCARALA ,
DA SAM SAMIM TIM I IZGUBILA VJERU U LJUBAV, U LJUDE. TO JE TESKO RECI, ALI TAKO JE. .
KO VOLI ISKRENO A NESRETNO, KO VJERUJE LJUDIMA A RAZOCARA SE, ZNA KAKO JE TO, I
MOZE ME SHVATITI. DANAS, SVI MARE ZA SEBE, I NE BIRAJU SREDSTVA DA DOĐU DO NECEGA STO ZELE. TESKO MI JE, JER SAM TO OSJETILA, JA KOJA NIKAD NIKOME NISAM LOSE POZELILA A NI UCINILA. .
NAKON SVEGA JEDNA MERLINOVA PJESMA KAZE SVE ;
SVE JE LAZ, SAMO PUSTA LAZ, SVE JE LAZ OSIM SMRTI. . .
jos jedan mozda bezvezni post...
zahvalila bi se svima koji mi ostavljaju komentare,
nadam se da ce tako bit i ubuduce i da van moji postovi nece
postat dosadni..
sve bi bilo super da se on nije toliko poigravao samnom,da mi nije govorio sve sta je rekao
i kad je rekao da je kraj nakon sam jedan dan opet me zvao i rekao da me zeli vidjet
i opet smo bili skupa..a ja glupaca opet sam mu sve povjerovala..
znan da ima i drugih decki da ni jedini,ali nezna kako sam se mogla tako zaljubit u njega
iskreno i ja sama bi ga htjela zaboravit i krenut dalje..
ali neznam nekako se bojim krenat dalje da me neko opet tako ne povrijedi..
sve bi dala da imam jos samo jednu sansu da bude tu i da mu kazem
sve sto mi je na srcu..
zelim samo malo uzivat u zivotu i bit sretna..
i da iman malo necije paznje i ljubavi....
Sve me posjeća ne tebe... Gledam u druge ljude, ali ja njihovo lice ne vidim samo si mi ti pred očima...
Tvoje smede oči ne daju mi nikad mira. Najteže mi dođe u snu. Sanjam te često i onda se probudim suznih očiju i samo sebe pitam zašto? Odgovora nema znam... ali opet pomislim doći će i taj dan,kada cu dobiti odgovor.
Nijedan dan mi nije protekao da te se nisam sjetila, da se nisam bogu za tebe pomolila.
Ja te stvarno volim a ti... Tebi nije stalo do mojih osećanja, ti ne mariš za moju bol.
Tebi laska kad i za sebe ostaviš još jedno "slomljeno srce".
Tebi i sada osmjeh ne silazi sa lica, tvoje društvo mene smatra za još jednu "ludo zaljubljenu osobu" u tebe.
Oni ne znaju za moj bol, oni se kao i ti smiju svemu tome,
jer oni uopšte kao i ti nikad nisu osjetili a ni saznali šta je bol. Oni tu bol drugima "poklanjaju" ja ne mogu shvatiti kako ti ne mariš za to.
Zašto kad se javljam sa tebi neznanih brojeva uvjek odgovaraš a kad saznaš da sam ja iza tih brojeva prestaneš se javljati??!! Zar je toliko teško zavoljeti me?
Sve te djevojke oko tebe su sa tobom iz koristi i opet ih više voliš i cjeniš nego mene koja bi dala život za tebe.
I sad sjedim i razmišljam o tebi. Nemam volje ni za što, život mi je postao "crn", sve zbog tebe.
Samo jedan tvoj 'oprost' vratio bi me u život ali od toga znam nema ništa.
Živim što moram, druge osobe me ne zanimaju. Stalno se vraćam u prošlost, u sjećanje,
nadajući da će mi to donjeti mir i snagu da izdržim u ovom svjetu tuge u kojem za mene nema mjesta.
Ali to mi zapravo donosi bol, nespokoj. Netko je rođen da ima sve a netko da nema ništa.
Ja sam u ovoj drugoj kategoriji, rođena sam da patim, živim a na kraju i da umrem zbog tebe...
Uskoro će ponoć, sat će otkucati novi dan. Još jedan dan otkad nisi tu. Možda ću te iznenaditi ovim riječima, a možda i ne.
Ponovo misli mi lutaju na onu noć, onu noć koju smo proveli zajedno ti, ja, nebo i kiša. Znaš, iako ti nikada nisam priznala, bilo mi je lijepo. Zajedno smo pričali, smijali se, plakali... Da, srce ti je kucalo, a vjeruj i moje je. Tvoji poljupci, tvoje ruke, tvoje riječi uvjerenja, sve me to sada prati. Onu noć nisam se razumjela, nisam znala što želim, što je bilo najgore.
Onu noć nisam te trebala kao sada. Shvatila sam to možda prekasno. Pitam se jesu li tvoje riječi bile istinite, dali su tvoji poljupci i dodiri bili iskreni. Sljedeći dan održao si obećanje, pozdravio me i bio kraj mene. Razgovarali smo dugo u noć.
To mi je bilo dovoljno da shvatim da te nisam izgubila. Ne znam, možda si ti samo želio dokazati da su tvoja obećanja i riječi bile iskrene i tako me natjerati da ti vjerujem sve što si rekao onu noć o nama. A onda si otišao, nije te više bilo, nisam ti vidjela lik, tvoj pogled i nisam više slušala tvoje riječi. Tada sam shvatila da sam se zaljubila.
Sjećam se ponedjeljka. Sjedila sam u uobičajenom kafiću, na uobičajenom mjestu sa svojim prijateljicama. Bila sam odsutna od uobičajenih tema o kojima smo svakodnevno pričale i one su to primijetile. Pitale su mi što je sa mnom, a ja sam uputila osmjeh, osmjeh i pogled duboko u moje oči bio je dovoljan da shvate da je u njima skrivena ljubav i da sam se zaljubila. Nisu mogle vjerovati da sam i ja napokon zavoljela, a prije toga mnogi su voljeli mene, a ja nikog. Rekla sam im da zašto i ja ne bi voljela i da želim da sam i ovog puta voljena, sada kada i ja volim.
Moje srce voljelo je i voli i sada. Moje srce kucalo je, a kuca i sada samo za tebe i živi samo za tebe. I toliko bih te željela zagrliti i osjetiti tvoj dodir. Vrati se, budi kraj mene i nemoj nikada otići od mene. Nemoj nikada zaboraviti onu noć kad si me imao kraj sebe, onu noć kad je kiša rominjala, kad su dodiri bili toliko topli, a pogledi tako iskreni. Nemoj, molim te nemoj!.
Nemoj odnijeti sreću moju sa sobom i nemoj mi ostaviti tugu. Nemoj sada kada sam napokon zavoljela. Nemoj slomiti sve u meni, a ako je sve ono što si rekao one noći o nama bila laž, ako me ne trebaš, ako me ne voliš i ako ti srce ne kuca zbog mene, pusti. Zaboravi me tad i kreni dalje, budi sretan možda s drugom.
Ako ćeš ti biti sretan i ja ću biti zbog tebe iako ću te voljeti i trebati, plakati i moliti.
Sjedim sama u svojoj sobi
u tami sa bolom u dusi
samo se otkucaji sata cuju
ili to bolno srce kuca moje.
srce u dusi hoce da iskoci,
ruke mi drhte i tebe zele,
oci te traze,usne te zovu.
voljeni dodi ublazi tugu ovu.
samoca ova od mene je jaca
bol i tuga razdiru grudi
dodi voljeni osmjehni se meni
i vjecno kraj mene budi.
Znas li kako boli ovo sto mi radis.
znas li kako boli kad me cas palis,a cas
gazis!
prvo me volis,onda si hladan.
dodes mi samo kad si ljubavi gladan.
za sta ti ja sluzim jos uvjek se pitan.
zasto nemozes reci mi sve
znam boljet ce,
ali izdrzat cu.
znam plakat cu,
ali preboljet cu.
boli me kad me lazes
kad istinu neznas da kazes..
ovo me boli..
ovo me vrijeda..
ali nezelim od tebe da okrenem leda
jos kao da se nadam da postoji nada
al u sebi znam da je kraj.
znam da vise nista nece biti
kao prije.
medu nama zauvijek gotovo je
i necu vise padat tako nisko.
neces vidjet kako mi suze teku,
jer moje suze tebe nimalo ne peku.
ali jednom osjetit ces moju bol
kunem se u sve sto imam.
plakat ces i ti nad mojom slikon.
ceznut ces za mojim likom.
i trazit cesme u svakoj drugoj..
ali me nikad neces naci.
i kleti ces moje oci
imat ces zbog mene besane noci.
i kad te negdje u blizini vidim
pozdravit cu te glasno
nek ti bude jasno
da preboljela sam te.
a ti ces spustit glavu i produzit kraj mene
jer moj glas ce ti probudit lose uspomene!!!!
Nikad nisam ni voljela tebe
voljela sam osobu kojeg si glumio
prevario si samog sebe
a nas si jednostavno ubio.
nakon svega si mi stranac
nisi ni sjena onog starog lika
bio si samo dobar glumac
ili ja dobra publika.
vise me nista ne vrijeda
nista nemoze zaboljeti
previse se nozeva zabilo u moja leda.
mislim da vise neznam voljeti.
nesto je trulo unutar mene
mislim da je to srce moje
i dusa koja polako vene
sve sto je nekad bilo tvoje.
neznam kako da se borim
sta se u ovakvim situacjama radi?
kad nekog iz sve snage volis
a istovremeno ti se toliko gadi.
bojao si se ,pa si me"stitio" od istine,
i uvijek postupao samnom u rukavicama..
sad stvarno odj... od mene
nezelim imat posla s kukavicama.
i na svemu ti zahvaljujem.
hvala sto zbog tebe mrzim cijeli
svijet,od pogleda,poljubca,dodira
strahujem.i svi dobiju samo moj bijes.
bijes koji je tebi namjenjen
zbog svega sto si mi pruzio
pa drugi trpe ono sto si ti zasluzio.
nezelim na tebe mislit po cjele dane .
ali samo si ti u mene i neman druge
zanimacije.
jos uvijek nisam nasla ljeka za sve te rane.
al bar sam u pjesmu istresla neke
svoje frustracije.
tvoja prestava je u zavrsnici
evo i ja pjesmu prevodin kraju
mozda smo samo propali umjetnici
koji malo jedno o drugom znaju.
umjesto da ti kazem ZBOGOM
nesto cu te zamolit..
vise nikom nemoj reci Volim te
jer ti neznas sto znaci Voliti!
Ma ja vise nemogu tako..
ja neznan vise sta da napravin?
meni je jednostavno DOSTA SVEGA
..koliko got to zvucalo cudno ja vise
nemogu bez njega i nezelin bez njega..
neznan zasto je tako tvrdoglav..niti
kako da mu objasnin da mi je za zbog svega..
i sta da napravin da shvati da se nesalim da ga volim.
jer ja jednostavno nezelin i necu tako dalje.
po cjele dane mislin samo na njega i..
pokusala sam ne mislit na njega i maknut se od njega..
ali jednostavno nemogu.to je jace od mene.
jedino ca znam je da-GA VOLIN
i da mi je stalo do njega..
al kako to njemu objasnit?????
zelim samo malo ljubavi..ZAR TRAZIM PREVISE?????
