I tako nakon tog okršaja, osjetilo se neprijateljstvo u zraku.
Razgovarala sam sa odraslima, mamom, tatom i na poslijetku sam pedagogicom. Tata me pohvalio što sam je ošamarila, mama mi je savjetovala, da se udaljim od nje, a pedagogica mi je rekla da se razgovorom može sve riješiti i dala mi je tri dana da to riješim.
Na razgovoru sa pedagogicom.
Najprije je pozvala jednu curu iz mog razreda, ona nije rekla ništa posebno, sa njom sam onako ajmo reć dobra.
Pa kako se ti osijećaš u razredu? - pitala me ped.
Na to pitanje sam se htjela izderat na nju, pa kako bi se trebla osijećat nakon svega, pa sam odlučila pravit se kao da nisam čula to pitanje.
Zatim me tako neko vrijema zapiktivala i odlučila je pozvat kravu, onu kravu, ali ne moju rodicu, nego jednu drugu. Ona je odvratna, mislim u svemu, pogotovo u jeziku.
zatim je nastao njen lavež, i tako je lajala, lajala, ja je nisam ni slušala.
Zatim pedagogica reče: Imaš tri dana da to središ sa rodicom?
To mi je tako zvučalo, ko da je u meni problem.
Napokon je prošlo.
U razredu preko odmora.
Počeli su šapati.
Znaš što je rekla? - počela je kraveina sa svojim jezikom.
Zatim su svi zbili glave i zatim je počelo.
Zašto si rekla da smo mi retardirani?- rekla je jedna.
Ovo je bilo pre jadno, koliko samo mogu govoriti gluposti. Mislim ja nisam takva osoba, ja se tako ne izražavam. Oni me uopće ne poznaju više. Protekle su svađe, u kojoj ja nisam sudjelovala, mislim svi su vikali u glas, ali kao da su govorili među sobom, ja sam bila u trećem svijetu. Oni nisu važni. Oni su postali osobe, više nisu djeca, oni su odrasli, zli ljudi. Dijete u njima je nestalo. U školskom hodniku.
(Rodičino ime) idemo razgovarat! - bila sam ljutita.
Hi-hi! - odgovori vještica, mislim rodica.
I tako ona pobjegne.
Uslijedio je štrajk učitelja.
I ja jednog dana nešto radim po kompjutoru,
kad ono, ona na vrata.
Izgledala je kao... govno.
Uto dođe i njena mama.
počele u svađe, da ona to nije govorila, da su oni to izmislili.
da je ona govorila tamo nešto treće.
Koje laži!
Nije njoj bilo teško u školi, nisu nju provocirali, iz dana u dan.
Događalo se mnogo toga.
A točku na i stavile su njezine krokodilske suze.
Upoznala sam ja nju dobro onog ljeta, nisam sve napisala, ali bilo je očajno.
Ona nije dobro društvo.
Pobijedila je. Njene kroko-suze.
Ne zna ona kako je bilo.
Dobila je bitku, a ne i rat.
taj dan sam se razbolila, dobila temperaturu,
koja je trajala više od mjesec dana i rat je bio odgođen, ali nastavit će se.

Iako mi je upropastila moj 13. rođendan. Nije tu stala. Iako je u školi nisam duže vrijeme vidjela, bilo je sve u redu, dok ja nisam otišla na natjecnje iz matematike.
Ja slijedeći dan dolazim u školu, onako sve normalno, ali primjetila sam kako je društo nekako oko mene drugačije.
"Što vam je?"- upitah.
"Ubit će te?"- odgovori jedna cura.
Nije mi bilo niša jasno, što se događalo, ali zvonio je sat i otišli smo u razred. Onako svi su se okupljali i na jednom.
"Što si govorila da sam krava bez mozga?"- upita jedna.
"Što si govorila da se ulizujem dečkima?"- upita druga.
"Što si govorila da sam glupača na kvadrat?"- upita treća.
I tako svi redom, ja sam bila u šoku, ja nisam osoba koja ogovara, što se to dogodilo, kako se to dogodilo, kako su tako lakovjerni. Nikada se nisam posebno družila sa njima, ali ovo je pretjerano, tada sam ugedala nju, nju sa osmjehom na licu, priča, priča.
Tada dolazi jedan od dečkiju sa stolicom:
"Ubit ću te!"- reče.
"Ajde, samo probaj, da vidimo, čekam!"- odgovorim u šoku.
Zašto je ona bila tamo, možda se samo dogovarala sa nekim, zašto je štajala sa smješkom na licu. I napokon zvoni sat, nastavu nisam pratila, jako sam se zabrinula, što se to dogodilo?, razmišljala sam.
Napokon je došao mali odmor, saznala sam da je ona svašta govorila da sam ovog ljeta samo ogovarala ove svoje iz razreda, čak je rekla da nosim tatine čarape. Kao prvo ne nosim ih, imam svoje, kao drugo, kome ljeti trebaju uopće čarape.
Teška odluka.
Pljusnula sam je. Čulo se, ali nije reagirala, koja glupača. Najrađe bi je zadavila. Ali žao mi ju je, tako je nisko pala. Noćna mora, traje i traje, nemam više mira u razredu, sve radi nje, ne samo da mi je upropastila rođendan, nego i školsku godinu.

Ovo je istinita priča.
Za sve nove koji ovo
čitaju "ona" je moja
prva rođakinja.
Duga je ovo priča,
još slijedi jedan post.
Ovaj je napisan u
dijalogu, da bolje
objasnim.

Pravila za komentiranje:
Bila bih zahvalna na pokojem
savjetu, jedan komentar,
bez svrati i komaj. Hvala.