I tako nakon tog okršaja, osjetilo se neprijateljstvo u zraku.
Razgovarala sam sa odraslima, mamom, tatom i na poslijetku sam pedagogicom. Tata me pohvalio što sam je ošamarila, mama mi je savjetovala, da se udaljim od nje, a pedagogica mi je rekla da se razgovorom može sve riješiti i dala mi je tri dana da to riješim.
Na razgovoru sa pedagogicom.
Najprije je pozvala jednu curu iz mog razreda, ona nije rekla ništa posebno, sa njom sam onako ajmo reć dobra.
Pa kako se ti osijećaš u razredu? - pitala me ped.
Na to pitanje sam se htjela izderat na nju, pa kako bi se trebla osijećat nakon svega, pa sam odlučila pravit se kao da nisam čula to pitanje.
Zatim me tako neko vrijema zapiktivala i odlučila je pozvat kravu, onu kravu, ali ne moju rodicu, nego jednu drugu. Ona je odvratna, mislim u svemu, pogotovo u jeziku.
zatim je nastao njen lavež, i tako je lajala, lajala, ja je nisam ni slušala.
Zatim pedagogica reče: Imaš tri dana da to središ sa rodicom?
To mi je tako zvučalo, ko da je u meni problem.
Napokon je prošlo.
U razredu preko odmora.
Počeli su šapati.
Znaš što je rekla? - počela je kraveina sa svojim jezikom.
Zatim su svi zbili glave i zatim je počelo.
Zašto si rekla da smo mi retardirani?- rekla je jedna.
Ovo je bilo pre jadno, koliko samo mogu govoriti gluposti. Mislim ja nisam takva osoba, ja se tako ne izražavam. Oni me uopće ne poznaju više. Protekle su svađe, u kojoj ja nisam sudjelovala, mislim svi su vikali u glas, ali kao da su govorili među sobom, ja sam bila u trećem svijetu. Oni nisu važni. Oni su postali osobe, više nisu djeca, oni su odrasli, zli ljudi. Dijete u njima je nestalo. U školskom hodniku.
(Rodičino ime) idemo razgovarat! - bila sam ljutita.
Hi-hi! - odgovori vještica, mislim rodica.
I tako ona pobjegne.
Uslijedio je štrajk učitelja.
I ja jednog dana nešto radim po kompjutoru,
kad ono, ona na vrata.
Izgledala je kao... govno.
Uto dođe i njena mama.
počele u svađe, da ona to nije govorila, da su oni to izmislili.
da je ona govorila tamo nešto treće.
Koje laži!
Nije njoj bilo teško u školi, nisu nju provocirali, iz dana u dan.
Događalo se mnogo toga.
A točku na i stavile su njezine krokodilske suze.
Upoznala sam ja nju dobro onog ljeta, nisam sve napisala, ali bilo je očajno.
Ona nije dobro društvo.
Pobijedila je. Njene kroko-suze.
Ne zna ona kako je bilo.
Dobila je bitku, a ne i rat.
taj dan sam se razbolila, dobila temperaturu,
koja je trajala više od mjesec dana i rat je bio odgođen, ali nastavit će se.
Post je objavljen 10.07.2009. u 21:14 sati.