omnibus
grilling
vrijeme je za muziku,
jer već sam blijeda od stihijskih emocija
i srčanih pokušaja gašenja.
mogla bih prerano eksplodirati.
zapalim,
čisto ne bi li te presrela mislima,
ali srećem samo svoj solar,
velik poput rebara i širok kao vatra
kako plače bez suza,
a ja ne znam izaći ni na vlastite oči
i samo gledati.
ne mogu pomoći da osjećam
osim slušati muziku,
vrijeme je,
iako ga u nekim svemirima više nema;
nemam sat, a čujem ga kako odmiče,
uludo trošimo sekundaljku,
kao da ima smisla,
a sve je u momentima,
ne u sekundama, ili minutama.
ipak,
čujem ih kako u nepovrat prolaze.
čujem, kao po prvi put,
da 'nisu čvorci pevali dok je iznad krovova svirala tišina.'
nisam to nikad prije čula,
nikad, nikad,nikad, nikad, nikad.
svaki put kad ovo pročitam, dodajem još jedno 'nikad'.
i sve u svoje vrijeme, mislim znakovito.
sama sebi ne vjerujem.
ali osjećam.
jeli to ono što sam tražila?
da nesvakidašnje stvari mjerim svakidašnjim mjerilima,
da mi se katkad učini da se gušim
i da mi suze ne pristaju trepavicama,
klize natrag u solar.
a ja gutam i gutam i gutam i gutam,
ali baš kao da svi beskraji svijeta naviru kroz moje grlo
više ne znam da li mi se vraća izvana ili navire iznutra:
u mene više ne staje prostora.
trebam zraka.
(i netko treba sad da izađe)
kad zarotira posljednja igra mjeseca,
bit će dovoljno svjetla i
nedovoljno mene
da se suprotnosti preslože po vlastitim vrtnjama:
sa sobom, među sobom, sa planetima,
jer raspast će mi se svo Sebstvo,
ako nastavim pokušavati napraviti špagu među dijelovima sebe koji se ne poznaju.
Zar se to stvarno ne vidi?
rastavljena sam od sastavljenih diijelova!
da,
vrijeme je za muziku.
jer ništa više ne vidim osim svjetla:
dok obaramo padobrane iz zraka na zemlju
gledamo u nebo.
tamo je sljedeća sedmica; tamo je sutra i prekosutra;
tamo je sve osim Sada koje želimo izbjeći.
bjež'mo!
pomalo se rastavljam u dvoje - udvoje,
a nigdje sam drugo do tu.
strahujem od tog mjesta
gdje i jesam i nisam.
kao umišljeni avatar jednote,
ja pucam po sredini,
a ne razdvajam se.
još mi samo malo treba za jedan fantomski hari-kiri
svog alter ega
koji će sve ovo preživjeti,
bolje da sve završi dok je još
tender.
kako biste to voljeli pečeno?
dream on, sister.
30.10.2015. u 00:25 | 0 Komentara | Print | # | ^
