omnibus
ufilmana
tako je tiho kad sjediš na stepeništu i osluškuješ ulicu. čuješ svoje udahe i misliš kako bi trebala smanjiti pušenje. promatraš sjene na kamenom pločniku i smještaš ih u kadar.
koliko god kratko trajalo, čekanje je nekako ipak uvijek dugačko.
ja lako odustajem i prirodno tražim razloge protiv. postoji nekad kad nije dobro imati tihe ulice pokraj sebe. vlastite misli postanu preglasne.
dok se vraćam stepenicama, mijenjam rutine. vrata ostavljam odškrinuta. ne znam kad sam se počela bojati te zaigrane sebe.
prostor prošle noći potpuno je zatvoren, ne možeš ga vidjeti. upitnici vise sa rogača i naranača točno iznad glava. nepoznato je balon koji lebdi među nama.
ukroćena mekoća.