srijeda, 18.10.2006.
Oliver poslije Olympije
 Priča o Pariškom koncertu Olivera Dragojevića nije ni izbliza završena. Sve je počelo koncertom u čuvenoj dvorani Olympia 24.travnja, a nastavilo se krajem rujna objavljivanjem dvostrukog live CD-a, Oliver a L'Olympia koji već dosegnuo zlatnu nakladu iako je na tržištu manje od mjesec dana (Cd možete kupiti po cijeni od 125Kn na nekim benzinskim postajama ili ovdje). No uskoro počinje i treća etapa jer je u pripremi DVD izdanje Oliverova izleta u Pariz. Riječ je o video uratku koji će se u prodaji pojaviti u studenom i koji će prikazati sva pariška zbivanja, a donosi i snimku kompletnog koncerta.Oliver je jučer u hotelu Panorama održao press konferenciju i domjenak u kojoj je novinarima ispričao sve o koncertu u Olymipji. Pošto nisam bio prisutan tamo ne mogu reći kako je bilo no čim netko od novinara napiše članak objavit ću ga. Danas u 10:00h ujutro Oliver je bio gost u emisiji Plavog radija u emisiji Zvjezdane staze. Dobio sam već par mailova u kojima me tražite snimku emisije, no pošto ju nisam ni sam bio u prilici poslušat, poslao sam mail voditeljima emisije i nadam se da će mi izaći u susret i poslati snimku, a onda ću je ja podijelit sa vama. I za kraj, svi koji žele da im Oliver osobno potpiše zadnja dva izdanja studijskog albuma "Vridilo je" i dvostrukog live izdanja "Oliver A L` Olympia", mogu danas od 17:00 do 17:30h doći u Aquarius CD shop u Varšavsku 13 (karta) u Zagrebu gdje je organizirano druženje sa Oliverovom publikom.   |
- 14:59 - Trag u beskraju (7) - Print - #
ponedjeljak, 16.10.2006.
38. Planinarski Križni put: Orehovica - Mihovljan - Lobor - Belec
Već sam jednom pisao o Planinarskom Križnom putu i mislim da to nikome neće smetat ako ponovo napišem jedan post o tome. Dakle, protekli vikend od 13. do 15.10.2006 godine je oko 500-tinjak mladih iz Zagrebačke nadbiskupije je sudjelovalo na 38. Planinarskom križnom putu. Hodali smo kroz Hrvatsko zagorje trasom Orehovica – Mihovljan – Lobor – Belec. Vrijeme je ovaj put bilo kao stvoreno za hodanje. Na samom dolasku su nas domaćini u Orehovici dočekali sa ''švedskim stolom'' koji je stvarno pomogao svima nama koji smo se kasnije probudili na bus i otišli bez doručka. Inače se kaže kako je svaki početak težak, no za Križni put to nikako ne vrijedi. Svi smo se skupili u crkvi Sv. Leopolda B. Mandića i nakon prve postaje i ''tehničkih informacija'' Radovana krenuli na put. Geslo Puta je bilo: ''Što god vam rekne, učinite!'' a obilježje su bili križići u 14 boja sa pleterom (to je najsjeverniji pleter iz 1076. godine pronađen u crkvi Majke Božje Gorske). Svaka postaja je imala svoju boju križića i na osobu koja je imala tu boju su ''susjedi'' položili ruke i izmolili Očenaš. Meni osobno je to stvarno bilo super i mislim da bi svatko imao neku svoju priču kako se osjećao u tom trenutku. Svaka čast organizatorima na ideji. Ručak smo imali u nekadašnjem Pavlinskom samostanu u Veternici gdje su cure po običaju napravile gužvu pred WC-om. Uvijek kada ih vidim tako u redu shvatim da je njima stvarno to hodanje puno napornije nego nama muškima jer za nas je na svakom metru puta postavljen eko wc. :o) U Loboru su nas domaćini dočekali sa gulašom koji je stvarno bio super pripremljen (mislim da mnogi dijele moje mišljenje). Neću sada puno pisat o suboti nego ću samo naglasit da je u večernju misu uklopljena i molitva u duhu Taize-a. Nakon mise smo pogledali filmić koji nam je svima približio sve što će se događati koncem ove godine u Zagrebu (više o Taize-u možete vidjeti ovdje). Za spavanje smo bili razmješteni po školi i vatrogasnom domu. Buđenje je bilo u 6:30h i nakon toga misa. U 9:30h nakon mise sa župljanima i doručka smo imali devetu postaju koju je scenski prikazala župa Lomnica. Skeč je stvarno bio dojmljiv a vjerujem da bi mogao ući i u konkurenciju najdužih do sada. Nakon postaje smo krenuli prema crkvi Majke Božje Gorske. U unutrašnjosti kapele su slike iz 1987 godine koje je oslikao pokojni Želimir pl. Drakulić. Na slikama su prikazana mnoga ozdravljenja, dobivene pomoći, milosti i čudesa koje su vjernici zadobili po zagovoru Majke Božje Gorske a ona su i zapisana u knjigu koju su župnici, kako su se mijenjali, prenosili jedan drugome. No nažalost, ta je knjiga negdje u tom prenošenju navodno izgubljena. Svoj put smo završili u crkvi Majke Božje Sniježne u Belecu. Tamo je vlč. Milan služio misu i po običaju održao jednu kraću propovjed od 80-ak minuta. No rijetki su oni koji će reći da je bio dosadan. (propovijed i pjesme sa te mise sam snimao mobitelom i njih ću ubrzo postavit za download). U 20:00h smo završili s misom i krenuli svojim kućama. Još bi htio reći da će ovaj Križni put ostati zapamćen po tome što je Radovan promukao i nije mogao na onaj svoj specifičan način reći: ''IDEEEMOOOO!!!''Na kraju se želim zahvalit svima koji su još jednom organizirali ovaj Križni put, svim domaćinima koji su nas stvarno sa ljubavlju primili i počastili i svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji puta. P.S. Slike sa ovog križnog puta možete pronaći u gornjem lijevom kutu stranice. Više o križnim putevima možete naći ovdje |
- 23:31 - Trag u beskraju (7) - Print - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O Oliveru:
-Rođen 7.12.1947. godine u Veloj Luci (otok Korčula) -Prvi estradni nastup imao je 1961. s pjesmicom Baloni -Prvu nagradu osvojio 1974 sa pjesmom Ča će mi Copacabana -Nakon pobjede uspostavlja suradnju sa nažalost pokojnim Zdenkom Runjićem što je bio početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i nagradama najobdarenijeg autorsko izvođačkog dvojca -Osvojio je Porina sa skladbom Cesarica -Do danas je snimio veliki broj pjesama i albuma i mislim da se svi nadamo da ovaj zadnji album ''Vridilo je'' ipak neće biti zadnji. Trenutno se na blogu nalazi posjetitelj/a Kontakt: Oliver |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||