Marketing
38. Planinarski Križni put: Orehovica - Mihovljan - Lobor - Belec
Već sam jednom pisao o Planinarskom Križnom putu i mislim da to nikome neće smetat ako ponovo napišem jedan post o tome. Dakle, protekli vikend od 13. do 15.10.2006 godine je oko 500-tinjak mladih iz Zagrebačke nadbiskupije je sudjelovalo na 38. Planinarskom križnom putu. Hodali smo kroz Hrvatsko zagorje trasom Orehovica – Mihovljan – Lobor – Belec. Vrijeme je ovaj put bilo kao stvoreno za hodanje. Na samom dolasku su nas domaćini u Orehovici dočekali sa ''švedskim stolom'' koji je stvarno pomogao svima nama koji smo se kasnije probudili na bus i otišli bez doručka. Inače se kaže kako je svaki početak težak, no za Križni put to nikako ne vrijedi. Svi smo se skupili u crkvi Sv. Leopolda B. Mandića i nakon prve postaje i ''tehničkih informacija'' Radovana krenuli na put. Geslo Puta je bilo: ''Što god vam rekne, učinite!'' a obilježje su bili križići u 14 boja sa pleterom (to je najsjeverniji pleter iz 1076. godine pronađen u crkvi Majke Božje Gorske). Svaka postaja je imala svoju boju križića i na osobu koja je imala tu boju su ''susjedi'' položili ruke i izmolili Očenaš. Meni osobno je to stvarno bilo super i mislim da bi svatko imao neku svoju priču kako se osjećao u tom trenutku. Svaka čast organizatorima na ideji. Ručak smo imali u nekadašnjem Pavlinskom samostanu u Veternici gdje su cure po običaju napravile gužvu pred WC-om. Uvijek kada ih vidim tako u redu shvatim da je njima stvarno to hodanje puno napornije nego nama muškima jer za nas je na svakom metru puta postavljen eko wc. :o) U Loboru su nas domaćini dočekali sa gulašom koji je stvarno bio super pripremljen (mislim da mnogi dijele moje mišljenje). Neću sada puno pisat o suboti nego ću samo naglasit da je u večernju misu uklopljena i molitva u duhu Taize-a. Nakon mise smo pogledali filmić koji nam je svima približio sve što će se događati koncem ove godine u Zagrebu (više o Taize-u možete vidjeti ovdje). Za spavanje smo bili razmješteni po školi i vatrogasnom domu. Buđenje je bilo u 6:30h i nakon toga misa. U 9:30h nakon mise sa župljanima i doručka smo imali devetu postaju koju je scenski prikazala župa Lomnica. Skeč je stvarno bio dojmljiv a vjerujem da bi mogao ući i u konkurenciju najdužih do sada. Nakon postaje smo krenuli prema crkvi Majke Božje Gorske. U unutrašnjosti kapele su slike iz 1987 godine koje je oslikao pokojni Želimir pl. Drakulić. Na slikama su prikazana mnoga ozdravljenja, dobivene pomoći, milosti i čudesa koje su vjernici zadobili po zagovoru Majke Božje Gorske a ona su i zapisana u knjigu koju su župnici, kako su se mijenjali, prenosili jedan drugome. No nažalost, ta je knjiga negdje u tom prenošenju navodno izgubljena. Svoj put smo završili u crkvi Majke Božje Sniježne u Belecu. Tamo je vlč. Milan služio misu i po običaju održao jednu kraću propovjed od 80-ak minuta. No rijetki su oni koji će reći da je bio dosadan. (propovijed i pjesme sa te mise sam snimao mobitelom i njih ću ubrzo postavit za download). U 20:00h smo završili s misom i krenuli svojim kućama. Još bi htio reći da će ovaj Križni put ostati zapamćen po tome što je Radovan promukao i nije mogao na onaj svoj specifičan način reći: ''IDEEEMOOOO!!!''
Na kraju se želim zahvalit svima koji su još jednom organizirali ovaj Križni put, svim domaćinima koji su nas stvarno sa ljubavlju primili i počastili i svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji puta.
P.S. Slike sa ovog križnog puta možete pronaći u gornjem lijevom kutu stranice.
Više o križnim putevima možete naći ovdje
Post je objavljen 16.10.2006. u 23:31 sati.