nedjelja, 17.09.2006.
Stisak ruke
...Sedmi dan bio je dovršio Bog djelo svoje, što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio. I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio...I to je ovaj dan, nedjelja. Jedini dan u tjednu kada se čovjek može odmorit, kada bi trebao ostavit sve svoje brige i poslove i provest ga u miru sa svojom obitelji i ljudima koje ga vesele. Ne mogu reći da nisam imao vremena napisat nešto na blog jer ovo je 12-a nedjelja od mog zadnjeg posta. No baš zbog svih tih gluposti koje sam imao tokom tjedna, nedjelju sam uvijek iskoristio da ju provedem sa ljudima koji su mi dragi, a posebno sa onom jednom najdražom. No idem od početka ali ukratko. 15.06. Odlučio prekinut sa poslom i počet učit za prijemni na građevini 11.07. prijemni 19.07. upisan na TVZ, smjer građevina na teret Ministarstva 20-31.07. uživam u danima odmora od posla i svih briga i brojim dane do 01.08. kada krećem na more sa Ž 01-11.08. Uživam, uživam i uživam Sada ćemo malo opširnije o jednom danu. Glavna prtljaga mi je bio fotić (nagrada za upis) i laptop (ostavština od vlasnika kod kojeg sam radio). Dan kada sam svih 512 mb slika prebacio na laptop je započeo ovako. 4.08. Kiša, dosadna kiša pada i pada odluka da idemo u Zadar pogledat orgulje. Stanemo na ulazu u grad u Billu da kupimo neke stvari za apartman. Pitamo ženu na kasi kako da dođemo do orgulja a ona pita: ''Idete na Oliverov koncert, a?'' Pojma o tome nisam imao ali sam joj se lijepo zahvalio na toj informaciji koja me stvarno razveselila. Koncert je počimao u 21h pa sam sa svojom dragom Ž hodao po gradu koji je stvarno bio prepun ljudi. Oko 21:20h dolazimo do orgulja gdje je Oliver već započeo svoj koncert. Atmosfera je svakom minutom bila sve ljepša i svaki početak pjesme me naježio. Neki su se usidrili sa svojim brodicama i sa mora pjevali i uživali. I gledam ja tu binu koja je sa 2 strane bila okružena morem, s jedne ljudima a samo jedna strana je bila slobodna za Olivera. I taj trenutak sam pomislio: ''Mogli bi se Oliver i ja napokon upoznat''. Što se više približavao kraj koncerta nervoza se više uvlačila u mene. Oliver je bio posebno raspoložen pa se zafrkavao s publikom i izašao 3 puta na bis. Nakon što je Oliver sišao sa pozornice, hrpica ljudi i novinara su pokušali uhvatit nekakvu sliku. Ja sam stajao pokraj ograde koja me jedina dijelila od Olivera koji se nalazio iza kombija. Kada sam vidio da neki stranci ulaze unutra i slikaju se, preskočio sam ogradu i upoznao se sa čovjekom zbog kojega sve ovo radim. Pružio sam mu ruku, rekao mu tko sam i pitao ga dali zna za mene. Rekao mi je: ''A, ti si taj momak! Pričao mi je sin.'' Zatražio sam ga autogram i sliku (slika gore), i dok se potpisao već su ga drugi ''nategnuli'' sebi. Dalje nismo pričali, bilo mi ga je glupo smetat jer svatko je imao neko pitanje. Ostao sam tamo dok se nisu svi izredali a Oliver me tako ugodno iznenadio kada je na svako pitanje odgovarao. Ljudi su stvarno bili naporni ali je stvarno za svakoga imao strpljenja. Još je i objašnjavao drugima kako da slikaju. Na kraju, čovjek me stvarno iznenadio profesionalnošću i jednostavnošću. Na kraju večeri kada sam se vraćao kući, bio sam stvarno pun dojmova. Malo sam osjećao gorčinu jer nisam više popričao s njim, ali Ž je bila samnom tamo i rekla mi je da je tako stvarno bolje jer smo se upoznali a nisam ispao naporan. Sljedeći dan kada su se sve emocije slegle, bilo mi je stvarno drago što pišem o jednom tako posebnom čovjeku koji nam je ostavio pjesme koje ćemo još generacijama pjevat. 12-19.08. Bio kod bake u Širokom Brijegu 17.09. Pišem ovaj post :o) Toliko za sada. Post je malo duži ali s obzirom koliko dugo nisam pisao, takav i treba biti. P.S. Točno na 26-i mjesec od otvaranja, blog je dostigao 50 000-og posjetitelja. Nikada me urednici bloga nisu stavili na naslovnicu na neku od njihovih lista. Ne pišem komentare drugima samo da bi me posjetili i da se brojač vrti...samo pišem o onome što me zanima i što volim. Veseli me što je većina tih posjetitelja došla na blog zato što su tražili preko Googla nešto o Oliveru. Nadam se da ste zadovljni sa ovim što radim i da ćete me i u budućnosti čitat. Hvala vam na tome. Na kraju ću vas počastit pjesmom koja je jedna od onih koje će se pamtit... Konoba Imala si baril, i bronzine Pod škancijon stivane bocune Sve si gušte na ovome svitu Darivala ka lipe bokune Vonjala si toćon, i frižkinon Ladila me kad uvati fjaka A kad dušu stegla bi tuga U tebi san, i pija, i plaka Konobo moja, radosti sva Dušu san svoju, svu tebi da Konobo moja, ka dom si moj Čuvan ti pismu, ka život svoj Nana na, nana na, na na na Uz šteriku još vonja levanda Razvodni se život ka bevanda Od bibiti, falši novitadi Nedamo se još smo uvik mladi Ajmo skupa prijatelji moji Razmistimo tamburin, katrige Zapivajmo pismu s kojon srce U po žmula zaboravlja brige   |
- 16:48 - Trag u beskraju (9) - Print - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O Oliveru:
-Rođen 7.12.1947. godine u Veloj Luci (otok Korčula) -Prvi estradni nastup imao je 1961. s pjesmicom Baloni -Prvu nagradu osvojio 1974 sa pjesmom Ča će mi Copacabana -Nakon pobjede uspostavlja suradnju sa nažalost pokojnim Zdenkom Runjićem što je bio početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i nagradama najobdarenijeg autorsko izvođačkog dvojca -Osvojio je Porina sa skladbom Cesarica -Do danas je snimio veliki broj pjesama i albuma i mislim da se svi nadamo da ovaj zadnji album ''Vridilo je'' ipak neće biti zadnji. Trenutno se na blogu nalazi posjetitelj/a Kontakt: Oliver |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||