Danas sam pojela pokvareni jogurt. Pisalo je malim crnim brojkama 07.04. a negdje ispod ili sa strane; rok trajanja otisnut na poklopcu. To bi bilo to, znala sam da je danas 11.04. i da je prošlo 4 dana. Pa ipak, pojela sam ga sasvim mirno, uživala sam u okusu "izvanredno slatke marelice" nekog egzoticnog imena, marketinškog trika i breskvaste boje. Nisam osjetila nista pokvarenog u njemu, nista lošeg ili gorkog. Baš nista. Bio je sasvim u redu. Znam da nekada sami sebe namjerno uništavamo, uživamo čak u tome, i okus je dobar, okus nečeg što bi po svim pravilima trebalo biti gorko i trulo. A pravila nema, izmišljena su, i rokovi su izmišljeni. Nema rokova poslije kojih sve počinje ispočetka, iako bi dobro bilo da ih ima. Prošlo je već puno sati od tog jogurta, i dobro sam. Ma nikada nisam ni sumnjala da necu biti. Odveć navikla na pokvarenost. Imuna... A zašto sam onda u njemu uživala? |
< | travanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv