Nova gaža
Svaki izlazak van je novi izazov, novo dokazivanje. Pogotovo kada izlaziš van s nekim s kim nikad nisi zajedno operirao. A kad te osobe još imaju velika očekivanja od tebe, motivacija je na apsolutnom vrhuncu. U svijetu gdje s gotovo 29 godina sve teže možeš naći optimalne wingmane, svaka potencijalna '' bariteljska gaža'' zlata vrijedi.
Bila je to još jedna fantastična večer što se moje igre tiče. U vrlo teškim uvjetima davao sam svoj maksimum, uleta je bilo puno, spika je bila nabrušena, a još sam se k tome odlično zabavio. Kao i u Pepermintu prošle subote, vidljiv je ozbiljan napredak u mojoj igri i definitivno sam spreman na velike stvari, i to još ovog proljeća.
Mansion, bivša Piranha, bio je pun. Štikletina svih vrsta moglo se vidjeti. Komadi brutalni, presočni. No, za uletjeti vrlo teško. Kad sam vidio hostese na ulazu srce mi je zaigralo. Općepoznata je moja strast prema njima, najljepši trenuci mog života vezani su upravo uz hostese. No, Piranha hostese su obično skupocjene ženke izvučene iz Posh ergele, mrkih lica, bez smisla za zabavu, a kamoli humor. Jedna je čak izgledala kao Hi-man, možete misliti koja je to ljutnina bila u njezinom tijelu i licu. Hrabro sam navalio, ispalio svoje najbolje materijale, ali nije išlo.
No, moja igra oduševljava. Lepršava je i lijepa za oči. Publika je bila oduševljena, skauti su bili spremni ponuditi mi nove ugovore. Uletio sam ponovo, dvjema zgodnim curicama, i ovaj smo put dalje došli, ali ne predaleko. Jedna je imala onu klasičnu ''hrvatsku buljooku slatko-balavu facu'' koju bi trebalo kod UNESCO-a prijaviti kao narodno blago. Alvaro je pričao s njom što ga je jako usrećilo. Ipak, morale su dalje, pa smo i mi navalili na nove setove.
Tada smo ugledali čuda prirode. Dvije balave supersočne klinke. Jedna životinjskih sisurina, totalna ''upala pluća'', druga u tigrastim hlačama pripijenima koje su joj se doslovno uvukle u šupak. Prizor za masturbaciju prije spavanja. Uletio sam im na šanku, sisata je samo okrenula glavom. Još jedna potvrda moje teorije: utopija je vjerovanje da je droljno obučena cura laka. Baš suprotno, takve daju odjebe s najvećom lakoćom i pomalo arogantno.
Podij krcat, loše su ga koncipirali u tom novouređenom prostoru. Trešti muzika, jako je teško. Vani na terasi puno je igrivije i ispalio sam još par uleta. Nije se moglo ništa, jednostavno nisam naišao na ono što sam tražio. Svejedno, nastup je bio pravo umjetničko djelo. Impresivan i lijep. Vrlo blizu onog najboljeg što mogu. Tu negdje.
Svratili smo i do Roka. Tamo su stajale hostese na ulazu, i bilo je puno ugodnije s njima pričati, ali onaj pogled ''gladnog psića'' kojeg i danas nakon godinu dana još uvijek sanjam ove lijepe večeri nisam vidio.
Roko je mjesto koje mi najmanje odgovara od svih. Ruralna ekipa, ruralna muzika. No, ovaj sam put došao superjak i nastavio s uletima. Nije išlo, no jebeno sam se zabavio. Odlična igra. Tamo konkurencija ili stoji s mrkim facama pa ode doma ili uletava plesom. Jedan mladi s Cristiano Ronaldo frizurom upao je nekoj klinki s leđa, ispipao ju cijelu, ali onda ugledao nedobru facu i otišao. No, barem je svima pokazao pravi put u ovom klubu.
Kao i u Pepermintu, i u Roku sam doživljavao iskrene ženske osmijehe u prolazu. Očito su poboljšanja na ''bolidu'' urodila plodom. Konkurentniji sam nego ikad. Ipak, ne i toliko konkurentan da bi mi se netko od kamenih djevojaka iz Mansiona nasmijao. To bi bilo ipak previše.
Bila je to večer u kojoj sam podijelio triput svoj broj mobitela. Svaki put frajerima. Iako na prvi pogled to zvuči izuzetno gay, zapravo je iznimno heteroseksualno. U našem homofobnom društvu kad frajer uzme tvoj broj znači da si briljirao vani, zašprehavao komade u velikom stilu i vidi perspektivu u vašem zajedničkom druženju. A meni definitivno trebaju nove gaže. Mislim da sam ih ove srijede osigurao...