Minor injury
Nema većeg gušta od brisanja ljudi s liste prijatelja na Facebooku. Pogotovo kad su ti ljudi zapravo cure koje ti se više ne javljaju ili se javljaju preko volje, ili možda dosadni klinci, braća od tvojih frendova kojima bi volio zapaliti koju preko ušiju. Ovih sam dana napravio pravu generalku na listi prijatelja. Pale su sve hostese, pale su nekakve ženke koje sam prije kliknuo bezveze, a bogme i mali ''pain in the ass'' buraz od frenda. Opstao je od manijaka samo Varun Goku, poremećeni Indijac koji uvijek sebi prvom lajka statuse.
Ljudi vole skupljati prijatelje na Facebooku, imaju goleme liste sa stotinama ili čak tisućama kontakta. Ja baš to ne priznajem. Kad vidim da neki odnos nikud ne vodi, ubijem s guštom to kvaziprijateljstvo na Faceu. To je nešto kao smjena trenera u nogometu, prava šok terapija. Očistiš svoj profil i kreneš od nule, kao pravi muškarac.
Uz neke od ženki koje sam obrisao vežu me najljepše uspomene ikad, ali ta imena na listi prijatelja danas tek podsjećaju na propast tih odnosa i valja ih se riješiti.
Nažalost, ovaj tjedan pogodila me nova ozljeda. Nos mi je crven kao u klauna, pušem ga dan i noć. Popio sam već litre i litre čaja, inhalirao nosinu triput dnevno. Baš zbog toga propao mi je odlazak na rođendan na koji je bilo pozvano 20 žena i tri frajera. Ništa od kupovine crvenih štikli. Šteta.
Mlad sam čovjek, pun elana i entuzijazma, u stalnoj želji da budem u akciji i nešto promijenim u svom životu. Uz takav način razmišljanja nekad dolaze i greške, pa ponekad završim u krevetu uz laganu temperaturu i nos boje Ferrarija. Nije to ništa strašno, daleko je to od one teške ozljede koja me pogodila u siječnju i vjerujem da ću već u subotu na cajkama ponovo zaigrati...