''Zvezda!''
Nisam bio u elementu. Nisam nalazio pravi ritam. Ona lepršavost u igri koja me krasila prethodnih mjesec dana ovaj put nije viđena. Potopljen sam u Žapcu, klubu koji mi nikako ne odgovara po svojim karakteristikama.
Iako sam se fino potočio pivom, Žabac se pokazao kao pretjeran zalogaj. Žene mahom bez štikli, u čizmama ravnih džonova, ruralnih korijena. Frajeri pak ili visoki crni lipi ili totalni luzeri. Brutalna gužvetina. I moji wingovi koji ulijeću samo nakon 15 popijenih piva. I vole rano otići doma.
Ne mogu se pohvaliti socijalnom inteligencijom ovaj put. Silio sam priču o štiklama i jednu curu uvjeravao da ih mora nositi. Ak u Saloonu sve žene nose štikle, može i ona. Osjećao sam mržnju u njezinim očima.
Drugi pokušaj bio je kompliment čizmama, djevojku sam izuzetno zbunio, no na tome je ostalo.
Kad mi je konačno upalio ulet, kompliment bijelom sjenilu jedne cure zbog kojeg se sva raspekmezila, tu je bio moj slavni wingman Safin da to malo šansi uništi. Unio joj se u lice i viknuo: ''Zvezda!''
Nadal ovaj put nije bio u izdanju iz Aquarisa prije nekoliko tjedana kad je bio opasan ko vrag. Vratio se lošim navikama prenapijanja, glupiranja i ranog odlaska doma. Momak kojeg posebno favoriziram, stasiti Larsson, po običaju je palio cigaretu za cigaretom, ispijao pivu za pivom i na kraju otišao doma. ''Ja vjerujem da ćeš mi ti jednog dana naći curu!'', rekao mi je, što je zbilja lijep kompliment, no Lars mora znati da ti netko može srediti posao ili kredit, ali curu možeš jedino sam osvojiti. Sretno mu bilo.
Nakon Žapca ja i Safin smo se uputili u Cabaret na cajke. Tamo radi najzgodnija i najbolja garderobijerka u cijelom gradu. To je tip cure zbog koje bih se odmah isti čas oprostio od zavodničke karijere. Srećom, ima dečka pa ostajem zasigurno i dalje igrački aktivan.
Bilo je gušt popričati s njom, zezat je, igrat se verbalnih igrica.
No, to je bio ujedno i jedini razgovor koji sam uspio tamo voditi. Pokušao sam još s jednom iznimno visokom i prilično sočnom ženkom, ali samo je okrenula glavu. Cajke su specifičan teren kojeg još uvijek ne razumijem. Svašta sam prije čuo vezano uz cajke: o nemoralu, ženama koje se jebu sa svima i slična sranja, ali u praksi to baš i ne izgleda tako. U Cabaretu su to uglavnom mješovita društva klinaca i klinki te pokoji mafijaš i njegove dame koje je na ugled uspio skupiti.
Jedan takav ćelavac u VIP loži bio je očito mafijaš svih mafijaša. Komade koje je okupio možemo opisati kao najsočnije moguće ženke! Gledao sam ga s velikim poštovanjem. To je život, i njega nije sram voditi takav život. Respect. Da pokaže svoju veličinu, čak je te jebene komade podijelio svojim frendovima, a on se posvetio pijuckanju pića i uživanju u svojoj slavi.
Oko 3 smo napustili Cabaret, čekala me šetnja doma duža od pol sata. Bio sam poprilično ljut i nezadovoljan vlastitom igrom. Nakon bolesti došlo je do pada. Ovo je minikriza. A odluka pada subotnje večeri. Čeka me kvalifikacijska utakmica. Ili ću uletiti 5 puta u Saloonu ili za kaznu moram prekinuti pisanje ovog bloga i kompletnu karijeru. Pa da vidimo kakav sam pod pritiskom...