Let's go
Kraj je mjeseca siječnja, prvog u olimpijskom bariteljskom ciklusu.
Iako sam čak dva tjedna bio potpuno nesposoban ustati iz kreveta, bilo je pregršt akcije, dobrih poteza pa čak i jedan zbar. Sve je počelo odličnom izvedbom u Maraschinu, gdje sam dokazao kako treba igrati u okolini koja je hladna i ne pretjerano druželjubiva. Zatim sam bio na dva spoja, dobro se zabavio, i onda je stigao jezik u grlu u mračnoj pušionici Aquariusa. 
Igra je bila solidna, osjeća se određeni napredak, međutim još treba strahovito puno raditi ako želim biti tamo gdje vjerujem da pripadam.
Što se posljednjeg tjedna tiče, evo i nekoliko zaključaka koje sam izvukao
1. Nema većeg gušta od ozdravljenja nakon bolesti koja te napravila bespomoćnim. Nema većeg gušta kad možeš raditi sve što poželiš i kad tijelo funkcionira kak treba
2. Kad si zdrav, treba izlaziti najmanje dva puta tjedno i biti totalno aktivan, jer nikad ne znaš kad ćeš se srušiti u krevet
3. Studentice medicine su pristupačne i kao stvorene za ulete, treba ići na njihova okupljanja pod svaku cijenu
4. Saloon je s druge strane sibirska zima, no žene se najbolje oblače u cijelom gradu
5. Jedini pravi odgovor na hladnoću je srdačnost, druželjubivost, ali s jednim autoritetom i samopouzdanjem
6. Ljudi većinom bježe od nelagodnih situacija, idu linijom manjeg otpora. Ipak, oni koji ne idu su ti koji nešto postižu u životu...
Za ovaj tjedan spremne su nove misije, izuzetno bitne. Od mjeseca veljače nadalje više nema mekane igre, vrijeme je da polako počnem iz sebe izvlačiti više. Evo i novih misija:
Misija personalnog razvoja: vratiti stan u stanje prije bolesti
Misija društvenosti: u firmi započeti razgovor s osobom koju uopće ne poznam
Bariteljska misija: otići u Saloon i odraditi 5 uleta
Referat: Egzotične destinacije za putovanja