He did it! He is the real deal!
Ono što navijači s velikim uzbuđenjem iščekuju ove cijele nedjelje vrijeme je da im dam: izvještaj subotnje večeri u kojoj sam konačno donio malo radosti napaćenim fanovima i dokazao da moja igra itekako ima smisla, ako okolnosti idu u moju korist.
Bila je to još jedna večer u Aquariusu, u društvu elitnih disko wingova. Naravno, počela je s hostesom. Vodio sam jedan jako ugodan razgovor s tom lijepom djevojkom u kojem je ona tvrdila da se može našminkati za točno sedam minuta, a na facu stavlja i sjenilo i tuš i puder i bronzer i ruž i ko zna što sve ne. Ako je to istina, to ruši mnoge teorije i pokazuje da je žena koja se dugo uređuje zapravo nesigurna i nesposobna. Valja zapamtiti taj dijalog.
Nakon ugodnog početka uslijedio je udarac glavom u zid. Poznato je da je Aquarius pun maloljetnica od beskrajno malo godina. Srednjoškolci se dijele na dvije skupine: oni koji su znatiželjni, skloni istraživanju i eksperimentiranju te oni kojima je sve fuj i naveći gušt im je pljuvati po svemu. Ja sam naletio na ovu drugu skupinu ženki. Dobio sam baš brutalan, nemilosrdan odjeb, nešto u stilu: ''Daj, kakav ti je to glup upad. Pa mi imamo 15 godina, kaj je tebi!''
''Recover, soldier'', rekli bi u vojsci! Sada se trebalo vratiti u igru novim uletom i pokazati psihičku snagu, jer najgore je kad netko omalovažava tvoj prirodni prijateljski pokušaj komunikacije, tad obično padaš i do kraja večeri nije lako biti onaj pravi. Bezbroj puta smo to svi iskusili. No, ja sam čini se sazrio...
Ugledao sam je. Imala je crvene štikle. Znao sam od prvog trenutka otkad sam počeo fantazirati o tim crvenim štiklama da će mi jednom donijeti radost i veselje. ''Imaš crvene štikle! Jedina u klubu. Svaka čast, moramo te pohvaliti,'' prišao sam joj, a ona je oduševljeno prihvatila pohvalu. I tada je igra počela...
Bila je iznimno društvena osoba. Srdačna, ljubazna, baš ono čega fali u našoj okolini. ''Pa kad su sve cure glupe,'' objasnila mi je zašto nema više takvih. Kovrčava kosa, koliko-toliko korektno tijelo i faca, lijepe oči, crvena torbica i štikle. Studentica na jednom tehničkom fakultetu, 21 godina. Idealno za moj stil zavođenja.
Sve je išlo beskrajno lagano. To je uvijek iznenađenje u ovom ponekad vrlo hladnom svijetu. Ona je gutala svaku moju riječ, svaki moj pokret tijela, svaka tema ju je odvlačila dublje i dublje u totalnu napaljenost na mene. Emocionalnu. A ja sam briljirao. Sve što sam uvježbavao posljednjih tjedana došlo je na naplatu. Ispao sam jebeno zanimljiv, uzbudljiv i kretivan frajer s kojim nije mogla prestati pričati.
Kada je postalo jasno da se totalno pali na mene, i da je skroz uvučena u moj svijet, valjalo je nešto učiniti kako bih joj se i tjelesno približio. Iskoristio sam taktiku poučavanja kako odjebati frajera. Trikove iz svijeta ženskog odjeba dobro sam savladao i odlično se zabavljala tijekom demonstracije, no ono ključno bilo je što sam joj se, da ju bolje uputim kako dosadni frajeri djeluju, unosio u facu, njušio joj vrat, dirao ju za bokove. I onda joj uz vrlo ozbiljnu facu objašnjavao kako je grozno kad ti to nepoznati frajer radi i kak mora naučiti tjerati takve od sebe. Moji joj dodiri nisu nimalo smetali, dapače...
''Joj, ti si tako zanimljiv, ti si tako inteligentan,'' nije se više mogla suzdržavati i bacala je hrpu komplimenata. Uzela me za ruku i odvela u pušionicu. Tamo je bilo zagušljivo, jako je smrdilo, ali moglo se normalno pričati. Bilo je vrijeme za posebno oružje: psihološki test poznat pod nazivom ''Kocka''. Kada sam joj ga demonstrirao, ostala je otvorenih usta. ''Ja se polako zaljubljujem u tebe,'' rekla mi je.
Sada sam ju stvarno morao poljubiti, a bogme mi to ne ide s potpuno nepoznatim curama. Osim ako nisam mrtav pijan. Morao sam si pomoći s još jednom uigranom varijantnom: evolution phase shiftom, demonstracijom kako se izraz nježnosti i privrženosti mijenjao kroz evoluciju.
''Daleko unazad u evoluciji njušenje je bilo ono što je sad poljubac''. Ponjušio sam je. ''Onda je s vremenom postalo čupanje za kosu.'' Počupao sam ju. ''Onda grizenje ove nježne kože na donjem dijelu ruke.'' Ugrizao sam ju. ''A onda grizenje za vrat''. Naredio sam joj da me ugrize za vrat i ugrizla me. ''I onda je tek došao poljubac''. I onda sam ju poljubio. A ona mi nije odgovorila na poljubac!
O fuck, eto nam neugodne situacije. A onda je postala još neugodnija. ''Joj, ne želim te povrijediti, ali ću te povrijediti ovim što ću sada reći!'', rekla mi je. O fuck, neće mi valjda reći da sam ružan ili da se loše ljubim, pa dosta mi je tih ponižavačkih sranja za jednu večer!
Srećom, objašnjenje zašto mi nije odgovorila na poljubac bio je frajer u kojeg je zaljubljena već pet godina. ''Ne, ne nemogu!'', brzo je izgovorila. Ja sam bio kul, i tak sam dobio više nego što inače dobivam i bio sam ju spreman vratiti frendicama, i naravno otići slaviti sa svojim wingovima. Ali ona nije baš bila sigurna u svoju odluku. Pa me poljubila...
Osjetio sam njezin jezik u svojim ustima. Praktički bez usnica. Onda je još jednom rekla ne, pa za par sekundi me opet poljubila. Još jezika koji penetrira duboko u moja usta. Dobro zvuči ovako napisano, ali u praksi i nije tako. Sve je to ličilo na one loše američke porniće u kojima frajer i ženka se onako idiotski ližu jezikom o jezik samo da bi se jezik vidio u kameri! I onda joj ga ničim izazvan zabije u šupak! A ona sva umjetna, plastična! Fuj!
Poljubac bi se trebao odvijati usnama, nježno, sočno i fino, a jezik je samo bonus. Ja sam nažalost dobio sam jezičinu. I kad je treći put rekla: ''ne!'', bio sam spreman donijeti odluku umjesto nje i vratiti je frendicama. Ljubljenje koje neću pamtiti po ugodi, ali jedan dio mene je očito uživao, jer osjećao sam taj dio još dugo dok sam hodao klubom.
Nakon oproštaja s ovom djevojkom, uslijedio je onaj najljepši dio, zbog kojeg se zapravo i prilazi ženama. Slavlje i veselje! Bio sam itekako ponosan na sebe i preostalo mi je uživati u svojoj fantastičnoj večeri. Hodao sam klubom kao puran, ego je bio do neba. Više me iz takta nije moglo izbaciti baš ništa! Sada sam ja vladao svojim svijetom...
Sljedeći dan na poslu nije nažalost bilo više razloga za veselje. Pluća bole, kašljem ko manijak i nema druge nego ići k doktoru. Sad kad sam na vrhuncu forme bila bi katastrofa da mi otkriju upalu pluća ili svinjsku gripu. To bi me bacilo unazad strahovito. Neću ni razmišljati što bi to značilo u ovom cijelom projektu...