::LUCY FAIR::

nedjelja, 14.01.2007.

MJERA ZA MJERU

«Datum rođenja, visina, težina, broj cipela», nabraja moja frendica Marki, «tip želi znati sve o meni, uključujući iscrpne potankosti ce-vea i kvadraturu ve-cea. Koji manijak!»
«Gle, nije mu svejedno kome ostavlja ključeve stana. Znate se samo preko neta i što ako imaš tristo kila, pa mu razvališ krevet? Ili noge broj četrdeset osam, pod čijim bi naletima mogao stradati rascufani tepihić od pletene špage pred vratima? Nije to samo tak!», uvjeravam je dobronamjerno.
«Naravno da je samo tak», oponira Marki, «ne pada mi na kraj pameti da se zbilja uselim u njegovu ubožnicu, kaj ti je? Škrtac nudi samo pedeset eura mjesečno za čuvanje stana, a pet puta više bih potrošila na režije! Nego bum ja gajbu iznajmljivala svojoj poznanici s neta. Možda je znaš – Droca iz Koca? Ne? Svejedno, njezin nick nesumnjivo otkriva nedostatak adekvatnog prostora za obavljanje sumnjivih djelatnosti. U koje ne ulazim, uopće me nije briga, samo da mi plati petsto eura mjesečno i bok! Naravno, konj od manijaka ponorio bi da nasluti što planiram. Zato se moram potruditi da ostavim pravi dojam.»
I zaista, Marki je poduzela sve da prikrije svoju gejlezbo transrodnu prirodu i impresionira jednog ozbiljnog, konzervativnog intelektualca, po zanimanju vjeroučitelja, koji je nedavno, nakon nekih besmislenih optužbi u vezi izvjesne maloljetnice, riješio da se što brže okuša kao misionar u miroljubivom plemenu Maklja Kokoga.
U to ime, navukla je crnu halju, inače svoj uobičajni rekvizit za fašničko prerušavanje u gej-svećenika, nabila na glavu mrežicu za plac, objesila oko vrata krunicu sa brojanicama veličine češnjakovih glavica, te natrpala ceker svim Malim koncilima i Kanama, koje je našla u kanti iza crkve.
Tako skockana, kročila je gradom ponavljajući glasno 'Faljen Isus! Faljen Isus! Faljen Isus!', da ne zaboravi kako mora pozdraviti kad tip otvori vrata.
«Faljen Is...o, jebatebog!», izletjelo je Marki, kad se popiknula o rascufani tepihić od pletene špage na pragu.
Ipak, kako god zazvala višu silu, dobro je učinila, jer samo se božjim čudom može objasniti što se takva neobična, neobično dopala sredovječnom misionaru. Toliko da joj je predložio večeru u dvoje i ljudsko zbližavanje do sitnih sati.
Petsto pedeset eura mjesečno nije za baciti i Marki se utanačene večeri bacila na posao – vrijedno je progutala ponuđene splačine, predložila tipu senzualnu masažu, ovaj se svukao, Marki je zdušno masirala pihtijasta leđica i pileća prsica, a zatim mu vezala ruke i noge za okvir kreveta, stavila povez na oči i nakon svega, kad je napokon progledao, tip je oduševljeno izjavio da su mu se tek sad otvorile oči, jer nije ni sanjao da bi ikad mogao doživjeti tako što.
A sutradan je mailom poručio da otkazuje dogovor.
Jer je pala na testu ćudoređa.
Nije smjela pristati na nemoralnu ponudu. Kako da povjeri ključeve stana djevojci koja je spremna podati se razvratu zbog materijalne koristi?
«Nikako», složila se Marki, posjetivši ga netom kasnije, «sasvim je ispravan stav da se nisam smjela upustiti u seks. Kao što se i nisam, uostalom!»
U ciglih pet minuta razjasnila je zabunu i tip je spremno predao ključeve stana, te samoinicijativno povisio naknadu na sto, ma može i dvjesto eura mjesečno!
Tko bi rekao da je Marki tako rječita?
Nitko. Jer nije. Nego je izvukla iz cekera CD i izrazila se slikom, koja vrijedi tisuću riječi. A svaka glasi 'jao'!
Naime, na snimci se jasno vidjelo da misionara vezanog uz krevet znalački ne obrađuje Marki, već korpulentna profesionalka, širom našeg neta proslavljena erotska djelatnica – Droca iz Koca. Koju je Marki potiho pustila u stan, jer zaista poznaje tajne svog zanata, dok ona ipak bolje barata kamerom, tako da je veoma efektno kadrirala sve zanimljive momente. A osobito onaj u kojem je vješta Droca sasvim uspravila klijentov reproduktivni izdanak i prislonila uz njega ravnalo sa bolno čitljivo ispisanim znakovljem, među kojim se osobito isticala jedna veoma, veoma, jao, malena brojčica! Nema sumnje da bi svojom neznatnošću vjerojatno šokirala cjelokupnu javnost, kad bi se film, nekim nesretnim slučajem našao na netu.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka