::LUCY FAIR::

nedjelja, 24.12.2006.

SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO SVRŠI

Božić i Nova Godina stižu, ljudi uživaju u blagdanima, sve je dobro i lijepo.
Moja inače baksuzna frendica Marki uspješno se izborila za umjetnika Kištru.
Istog dana kada je uglednom galeristu proslijedila ček tvrtke Krade-Trade, grafike mladog artista zasjale su na božićnoj izložbi. A Kištrin neodoljivi krokodilski osmijeh u novinama, na TV-u i na podlozi mete za pikado u krčmi Balkan, gdje se okupljaju sirotinjski umjetnici iz ne baš elitnih četvrti.
Da stvar bude bolja, i sam je Kištra iznenada osvanuo tamo, s aureolom trijumfa oko masne, proćelave, šiljate glavice.
Bacivši svežanj novčanica na šank, velikodušno je pozvao rundu za sve prisutne luzere, pikzibnere, diletante i jalnuše koji nikad neće izlagati u važnim galerijama, niti paradirati TV-ekranom.
Međutim, u tom uzvišenom trenutku, na TV-ekranu iznad pipničarkine punđe stao je sipiti snijeg. Dotrajali električni vodovi često se kvare i trenutak kasnije pogasila su se sva svjetla u balkanskoj krčmi.
Više se nije moglo vidjeti ni prst pred nosom, niti šaka u oku. Ali zato su se čule salve pljusaka i bubotaka, jauci, lomljenje flaša, biljarskih štapova i namještaja na glavi, te topot mnogih nogu.
Kad su se napokon dvije, nekim čudom preživjele lampe upalile, u krčmi više nije bilo nikoga, osim čistačice zaokupljene svojom nemogućom misijom, u žustroj suradnji s partvišem.
Shvativši da tu ne mogu kupiti cigarete, naumila sam zaobići svježe poprište artističkih razmirica i nastaviti potragu za žuđenim duhanskim proizvodima.
No, tada me nešto zgrabilo za gležanj.
Tražeći oslonac, Kištra se pokušao uzdignuti na sve četiri, da bi odmah nemoćno spuznuo u blato iza smetljarskog kontejnera.
Iznenada, ukazala mi se jedinstvena prilika da pomognem velikom umjetniku. Kojem sam neki dan poslala mail, nudeći mu svoj nadahnuti kritički osvrt, po veoma povoljnoj cijeni, na što se on čak udostojao odgovoriti. Da mu nisu potrebne usluge nekakve bezvezne blogerice, kad njegov stari ima dovoljno love da kupi vrhunske stručnjake.
Ali u blatu kraj balkanske krčme nijednog vrhunskog stručnjaka nije bilo, čak ni običnog bolničara, a ja sam zaboravila ponijeti mobitel.
Budući da mi je teško nositi čak i takvu sitnicu, znala sam da ću naveliko precijeniti svoje snage, uprtim li na leđa isfaširanog Kištru.
Zato sam odlučila da ga sklonim nekamo, prije nego krenem u potragu za telefonom kojim ću pozvati Hitnu. Negdje na sigurno. U zaklon, rupu, brlog, gdje ga neće naći ogorčeni oponenti, ako se opet vrate.
Obazrela sam se u polumraku i srećom, ugledala tamni otvor. Zakotrljala sam genija rukama i nogama i brzo ga ubacila unutra.
Ali jao!
Bila su to vratašca podruma, koja je nesmotrena pipničarka ostavila otvorenima.
Nisam ni slutila da je tako dubok.
Brojeći 'tup-tup-tup-tup-itd', došla sam do zaključka da možda ima i dvadeset stepenica do dna.
'Tup-tup-tup-tup', dvadeset pet?
Hm, nema smisla da više brojim, bolje da nešto poduzmem.
Hitro sam potrčala do zamusanog prozorčića, pokucala i doviknula čistačici kako mi se čini da je malo prije neki pijanac pao u podrum iza krčme.
Svjesna da sam učinila sve što je bilo u mojoj moći, mirne savjesti nastavila sam put do trafike, kupila cigarete i spokojno se vratila kući.
Vjerujem da će sve biti u redu.
Uostalom, Kištrin tata će angažirati vrhunske stručnjake.
Tim riječima sam utješila Marki, kad je jutros dotrčala k meni, cvileći nad svojim pehom. Baš kad joj je krenulo, perspektivni je klijent završio u šok-sobi, u dubokoj komi.
No, da.
I čemu sad tugovati i očajavati?
Kako je našla njega, tako će naći i nekog drugog.
Danas umjetnika sretneš na svakom koraku.
Moraš paziti kako hodaš, da se ne spotakneš o njih.
Ima ih na bacanje.
Sve će na koncu biti dobro.
Sretan Božić!

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka