::LUCY FAIR::

srijeda, 19.10.2005.

LUTKINA KUĆA

Možda niste znali, ali Barbike uopće nisu grozne, ni glupe. Jer, one su lutke i kao takve omogućuju djeci simboličke igre, u kojima se emocionalno prerađuju situacije iz svakodnevnog života. Rekao je neki američki psiholog, strpao u džep ček i otpuzao natrag u svoj terarij.
Dakle, to što moje kćeri vrte bezvezne Barbike uokolo, nije sasvim bez veze, nego nekog vraga znači.
Baš da vidim!
Barbie sjedi na sofi, u svom raskošnom dnevnom boravku. Smještenom u prizemlju goleme Barbie-kuće na rasklapanje.
I tako, samo sjedi i zrači inteligencijom. A, ne! Gleda TV. Dobro, ima smisla. Odnosno nema, ali predstavlja situaciju iz svakodnevnog života. Da ne bi bila sama samcijata, k njoj se useljava Jasmin, njezina orijentalna verzija i ujedno prijateljica.
Pozitivno! Nije u redu da netko provodi dane ispred televizora, sam u golemoj kućerini.
Dolazi i Ken. Zašto ne? Kuća je dovoljno velika.
On je Jasminin dečko.
A Jasmin će dobiti bebu. Evo je, stiže! Mala kolijevčica je tu i u njoj mikro-bebica, u majušnom empindeklu. Preslatko!
Istinabog, ne sjećam se baš da sam čula riječ 'brak', ali nema veze, nismo više u srednjem vijeku.
Jasmin ljulja kolijevčicu, a Barbie odlazi u kupaonicu, svlači se i liježe u kadu.
Za njom stiže Ken. Zašto?
"Da nasapunja Barbie", objašnjavaju moje kćeri, "i masira joj leđa."
"A poslije će se ljubiti, na krevetu", dodaje mala susjeda Dančika, vješto animirajući nestašnog Kena.
"Ali, čekajte", prosvjedujem, "zar nije Ken Jasminin dečko?"
"Nema veze, Jasmin se ne ljuti", poklopi me Dančika, dijete iz stroge katoličke obitelji.
Stvarno, ne ljuti se. Veselo pjevuši 'Zeko i potočić' i ljulja bebicu. A kako pjesmica ljepše zvuči u duetu, u kuću se munjevitom brzinom useljava otmjena princeza Matovilka, pa pjevaju zajedno.
Ne zadugo. Iz spavaće sobe izlaze Barbie i Ken. A ovaj hvata Matovilku pod ruku i vodi je u kino. Vratit će se kasno. Zašto?
"Zato jer će se poslije filma ljubiti u autu", glasio je odgovor mojih kćeri. Koje još nisu imale prilike vidjeti život u konkubinatu i općem promiskuitetu. Bar ne u roditeljskoj kući, gdje nas je u braku samo dvoje. No, svejedno. Bez obzira na moje nesnalaženje, radnja teče dalje.
Dolazi plavokosi Ben u sportskom dresu. Barbie se presvlači iz bademantla u trenirku, pa odoše na jogging i ostalo u park. Koje 'ostalo'? "Pa, ljubljenje na klupici, kraj ribnjaka", stiže sasvim logično objašnjenje.
A da Jasmin ne bi ostala sama s djetetom, pridružuje joj se Pocahontas, kći indijanskog poglavice. Iz plemena Manekenske face. Jasmin i Pocahontas tiho pjevuše i naizmjenice nosaju bebicu. Kako nije u redu da se nježne ženske ruke suviše umaraju, u pomoć im hitro stiže snažni John, pa nosi djetešce skupa sa kolijevkom.
Lijepo. I?
Što će njih troje raditi kad uspavaju malenog? Pretpostavljam da biste rado čuli, ali ne mogu vam reći. Ne znam. A ne usuđujem se pitati.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka