::LUCY FAIR::

utorak, 04.10.2005.

SIROTINJO, A ŠTO SADA?

"Siromaštvo je stanje duha," ispali moja frendica Marki, meditativno oslonjena o šank, "eto, ja sam nezaposlena i ne pada mi na pamet da se žalim. Za razliku od praznoglavih malograđana sa redovnim prihodima, koji sve spiskaju na nepotrebne stvari i onda zasjednu u birtiju, pa udre kukati kako im je teško. I svi puše, dakle, imaju za cigarete, a ne bi platili veće zdravstveno osiguranje. Nego ću ja pokrivati liječenje vaših pušačkih boleština!"
"Nećeš! Ne primaš plaću, nemaš otkud!"
"Svejedno! Statistički je dokazano da pušači i proždrljivci najviše opterećuju zdravstvo."
Hm, kad zapalim cigaretu i zrelo razmislim, moram se složiti s Marki. Ovisnosti i pretilost računaju se u bolesti. A sasvim logično zvuči i čak duboko vjerujem u točnost tvrdnje da bolesni više opterećuju zdravstvo nego zdravi..
Koji možda neki put dođu na sistematski i ako imaju sreće da ništa zarazno ne pokupe u ambulanti, više se tamo ne vraćaju, ni za živu glavu. Pa mi pada na pamet zanimljiva ideja. S jedne strane, ima smisla suzbijati negativne pojave putem financijskog pritiska. Udariti namete na bolest, starost, nemoć, sirotinju, golotinju i ostalu pornografiju.
Ali, treba ljudima pružiti i nadu, isticanjem svijetlih primjera.
Svakog korisnika zdravstvenog osiguranja, koji u proteklih deset godina nije ni jednom zatražio zdravstvenu uslugu, trebalo bi nagraditi javnim priznanjem, počasnom titulom doktora medicinskih znanosti, nastupom u talk-showu, kolumnom u Cosmopolitanu, primiti ga u Big Brother i objaviti mu zbirku poezije.
To je moj mali prijedlog, kojeg ovim putem ustupam Ministarstvu zdravstva, sasvim besplatno. I sasvim uzaludno, jer moja razmatranja nitko neće uzeti u obzir, ali bar se osjećam uzvišeno i plemenito dok razmišljam o općem dobru, bratstvu, jednakosti, slobodi i kako da iznerviram Marki?
"Znaš li da su uveli participaciju za svaku uputnicu, recept i susret s liječnikom, valjda i kad ga slučajno vidiš na cesti?"
"Boli me rit za to", odvrati Marki s produhovljenom ravnodušnošću, "ionak nemam posla s njima."
"Ali imaju drugi. Koji će uskoro svojim žalopojkama i naricanjima zaglušiti medije, a dotle će struja tiho poskupjeti za deset posto."
"Kaj??? Moj stari ima malu penziju, kak bumo plaćali režije?", zatuli Marki.
"Glavu gore, pristupi problemu filozofski - siromaštvo je stanje duha!"
"Da. I? Kaj da radim???"
"Upravo to! Zaposli se i radi. Eliminiraj negativne i sve ostale misli, postani praznoglava malograđanka sa redovnim prihodima. Koje ćeš spiskati na nepotrebne stvari i onda kukati kako ti je teško. Sve do slijedeće plaće."
"Ali, kaj će mi to? Ako baš hoću, mogu kukati i ovako!"
"Eto, vidiš! Uvijek se nađe neko rješenje."

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka