srijeda, 20.04.2005.
SVOJI SMO - SNAĆI ĆEMO SE
"He, našao sam siporeks-blokove u pola cijene, 50%-tno snizenje", hvali se moj poduzetni muž, "i odličnog majstora, koji ne traži novce unaprijed."
"Bravo, Debeli!", kličem, ponosna na svoj uspjeh.
Ne bi on danas bio okretni snalažljivac, da nije mog utjecaja.
"Požuri po materijal, dogovori s majstorom i slijedeći vikend - zatvaramo balkon, proširimo dnevnu sobu i izgradimo trim-kabinet na garaži, čas posla!"
"Bojim se da će nam trebati bar šest mjeseci", tiho procijedi Debeli.
"Ha? Šest mjeseci da nabacaš par cigli? Trebam li možda ja zasukati rukave i obaviti posao?", opravdano se zgražam nad svojim nesposobnim mužem.
"Možeš slobodno. Izgradi trim-kabinet na garaži i zvjezdarnicu na stalaži", odgovara mi drsko, "ali tek za šest mjeseci. Toliko, naime, moraš čekati da ti izdaju građevinsku dozvolu."
"Ma tko?"
"Gradski ured za izgradnju!"
"Hoćeš reći da ti, kao takav, nemaš nikog poznatog u Gradskom uredu za izgradnju? Ti?"
"Ja. Nemam", ponikne glavom luzer za kojeg sam se udala, u trenutku smanjene uračunjivosti.
Demonstrativno okrećem leđa bezveznjaku i hvatam telefon.
On se usuđuje nemati nikog u Gradskom uredu za izgradnju? U današnje vrijeme, kad svaka šuša tamo ima vezu!
"Halo, Marki? Čuj, poznaješ li koga u Gradskom uredu za izgradnju?"
"Kak ne? Znam Mireka, on je zamjenik šefa referade."
"Znaš ga samo onak, u prolazu? Ili ste frendovi?"
"Ne poznamo se dugo, ali dosta smo se družili, uglavnom kod njega doma, u krugu familije i par puta sam mu pričuvala klinca..."
"Super! Javim ti se malo kasnije."
"Eto vidiš", trijumfalno se obraćam Debelom, "naša frendica Marki kuhana je i pečena sa gosponom ve-de šefom! Hajde sad! Trči po materijal, dok nisu rasprodali! Cccc, što bi ti bez mene?"
Kad se nemarni ljenjivac napokon spremio i otputio iz kuće, ponovo sam nazvala Marki.
"Bok, opet ja! Daj, molim te, prišapni sutra gosponu Mireku, zamjeniku šefa, da pogura jednu građevinsku."
"Da prišapnem? Nema frke, mogu i vrištati, samo - nema efekta!"
"Kak nema? Poznaš familiju i čuvala si mu klinca, ne?"
"Eh, to je bilo prije nego što sam morala dati otkaz, zbog tvog lupetanja na blogu."
"Da, lupetala sam o tvojoj bivšoj šefici. Priznajem i kajem se. Ali, u kakvoj je vezi moje piskaranje o staroj vještici sa gosponom Mirekom?"
"U krvnoj. Vezi. Stara vještica njegova je mama!"
Grom i pakao!
A Debeli tek što se nije vratio s kombijem punim siporeks-blokova.
Što sad? Kome da se obratim?
Drage blogerice i blogeri, poznajete li koga u Gradskom uredu za izgradnju? Ne? A nekog tko treba siporeks-blokove? Povoljno prodajem, po cijeni 20% nižoj od uobicajne...
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 01:17 -
Dodaj komentar
(29) -
Print
-
#