::LUCY FAIR::

nedjelja, 10.04.2005.

OTROVANE SU MI PJESME

Dal' drukčije može biti?
U moj život, kad je cvao,
Počela si otrov liti.
Nakucala je tužno moja frendica Marki i poslala današnji jubilarni pedeseti e-mail svojoj bivšoj gejlezbo curi. Veoma prigodno, jer dotična je travarica, specijalizirana za otrovno bilje. I za otrovne primjedbe. Kojima je obasula Marki, posumnjavši u njezinu vjernost. A kako je Marki uvjerena da je ljubomora pouzdani znak strastvene ljubavi, posebno kad je praćena izljevima bijesa i najgorim uvredama, dat će sve od sebe, ne bi li obnovila tako dragocjenu vezu. Sa izuzetnom curom, koja je zgodna, vatrena, travarica...i što još?
"Marki, koliko ti uopće znaš o njoj?"
"Znam da ima najljepše oči na svijetu, crne, duboke, nježne..."
"Aha, a osobito su duboko bile ispunjene nježnošću kad ti je rekla da si za nju mrtva i 'marš, vještice'! Osim toga, mislila sam na njezinu prošlost. S kime je odrasla, družila se, hodala, kakve su to osobe?"
"Nemam pojma. Svi su mrtvi. Cijela uža obitelj poginula je u jednom danu, od trovanja gljivama. Zatim je živjela sa cimericom, profesionalnom plesačicom i triatlonkom, sve dok ova, nije doživjela infarkt, sasvim neočekivano, u dvadesetrećoj godini, a nikad prije nije patila od srčanih tegoba..."
Hm, možda ipak je, od nekih skrivenih. Do kojih dolazi uslijed djelovanja sparteina, alkaloida iz žutog zečjeg trna, koji inače služi kao lijek za srce, ali tko promaši dozu - promašen je slučaj!
"Nakon plesačice, imala je ozbiljnu vezu sa policijskom inspektoricom, koja joj je bila veoma odana i predana, sve dok se, iznenada, nije oslobodila. Odjeće, usred svečanog primanja kod gradonačelnika, da bi potom skočila kroz prozor, sa sedmog kata. Tako se u momentu srozala, a dotad je bila uzor samokontrole i uravnoteženog karaktera..."
Da, dešava se i uravnoteženima. Posebno kada su pod utjecajem halucinogenog hioscijamina, spravljenog iz lišća bunike.
"Ah, kako me srce boli", uzdiše Marki.
"Da zovem Hitnu?", zabrinuto hvatam telefon.
"Ne boli me doslovno, nego metaforički!"
"Lako za metaforičke boli. Heinrich Heine kaže: 'sačuvaj me, bože, fizičkih patnji, duševne ću već nekako podnijeti'. Uostalom, nevolje koje trpimo često nas pošteđuju drugih, još većih..."
"Nema veće nesreće od ove. Ja volim nju, ona voli mene, a nismo zajedno. Ima li išta gore?"
Ima, Marki! Da se pomirite, pa da se ona odjednom nešto naljuti na tebe. Mislim da bi te veoma zaboljelo, daleko više nego sad. I ne samo metaforički!

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka