::LUCY FAIR::

subota, 12.03.2005.

VAŽNO JE BITI OZBILJAN

Drage blogerice i blogeri, došlo je vrijeme da se uozbiljim. Nedavno smo oformili grupu blogera-literata, razmišlja se o ambicioznim projektima, o serioznim pitanjima medijskog proboja, te javnog imagea i zbilja više nemam vremena za budalaštine.
Eto, proteklog tjedna samo sam dvaput bacila pogled na TV. Jednom su išle vijesti. A drugi puta - prilog sa svečanog otvorenja salona špic-cipela. Kojeg su svojim prisustvom uveličali radijska voditeljica Milka Krmelj, pjevačica Manda Preklapača i Nevinko Cigulimiguli, predstavljen kao trend-setter, štogod da to u našem miljeu znači. Inače, čovjek se u zadnje vrijeme učestalo javlja u medijima, iz veoma važnog i sasvim opravdanog razloga - da bi se javno podičio brojem plastičnih operacija, kojima se podvrgao. Skoro da ne zaostaje za slavnim Michaelom Jacksonom, samo što ne zna pjevati, ni plesati. A otkad je opet dao napumpati usta, ima problema i s artikulacijom glasova. Da bi nadoknadio nedostatke i dobio na televizičnosti, živahno se krevelji, trepće i koluta očima, dok nesuvislo frflja o tome što je in, a što out.
Sve u svemu, zanimljivo! Prvih tridesetak sekundi. A onda prebacujem program i ugledam reportažu o Imbreku Drotaru, poljoprivredniku iz Mutne Bistre, koji se odlikuje sposobnošću dubljenja na glavi, na vinskoj bačvi. I u tom položaju trusi gemište. Evo, baš je zlejal jedanaestog v sebe, a išel bi i dvananesti, da mu nije opal gebis.
Fascinirana sam! I ne mogu a da se ne pitam - po kojim kriterijima stručni tim za planiranje programa zadaje novinarske teme?
"Ma, kakav stručni tim? Koji kriteriji?", čudi se moja frendica Marki, odnedavno zaposlena na TV-u, na radnom mjestu robinje. U privatnom vlasništvu gazdarice domaće igrane produkcije.
"U praksi, sve se odvija s daleko manje komplikacija, nego što ljudi misle", objašnjava obaviještena Marki, "jednostavno, jedan od urednika ima tetku u staračkom domu. Svakog je vikenda posjeti, donese domaće kolače i pita - što bi voljela slijedećeg tjedna gledati na TV-u?"
Prepredeno glumeći nevjericu, uspjela sam iskamčiti lokaciju staračkog doma i identitet dotične tetke. Istog dana svratila sam u obližnji Klub umirovljenika i raspitala se. I zaista, pokazalo se da jedan od prisutne gospode poznaje famoznu tetku, štoviše - išli su zajedno u školu. Saznajem da je ona nadasve iskričava osoba koja, u izvjesnom smislu, voli umjetnost. Ali ne baš književnost kao takvu, nikad nije viđena s knjigom u ruci i uvijek je prepisivala lektire. No zato obožava cirkus; lude, otkačene stvari; zafrkanciju i dobre provode.
Aha, tu smo!
Dakle, kad uskoro odem u posjetu vremešnoj dami, s pozdravima od nekadašnjeg šul-kolege i paketićem domaćih kolača, prišapnut ću joj da postoji jedna grupa pisaca, koji objavljuju na internetu, ali za razliku od ostalih literata, nisu nimalo dosadni. Uopće i nikako! Oni, na primjer, nikad ne trtljaju o književnosti, kulturi i sličnim suhoparnostima. Umjesto toga, priređuju lude tulume, dube na glavi, plešu kazačok na razapetoj žici, izvode trikove s dresiranim buhama i roštiljaju popečke od faširanih glista. Živa ludnica, stvarno ih treba usnimiti za TV, najozbiljnije!

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka