::LUCY FAIR::

nedjelja, 14.11.2004.

JESENJA PJESMA

«Mama, u školi nas pitaju – zašto volimo jesen?»
«A mi je ne volimo uopće, jer je odvratna!»
«Ne, cure. Jesen je najljepše godišnje doba. Počinje nova školska godina, priroda daje svoje obilne plodove i nije više tako vruće kao ljeti. Pečemo kestenje, spremamo zimnicu, a ptice selice lete na jug, što je lijepo od njih. Jer kad bi ostale, smrzle bi se, a mi bismo gorko plakali nad njihovim tjelešcima. Ovako:
Plača pune
Bruje strune
Jesenje
Mene tuge
Tište duge,
Čemerne.
Pjesnici posvećuju jeseni svoje stihove, koji su obično tužni, ali neobično lijepi. Kao i jesenje kiše, koje oplakuju naše prozore. Sasvim razumljivo, jer su zbilja za plakati, s obzirom otkad ih već nisam oprala. Nije mi se dalo dreždati kraj otvorenih prozora, vani je hladno, a unutra lijepo toplo, nama koji imamo grijanje. A beskućnicima nije, kao ni jesenskim mačićima. Ali zato imamo priliku da im pomognemo, što bi bilo lijepo od nas. Sada, u jeseni, kad dani postaju sve kraći, noći dulje, a sunčeve zrake sve slabije. A i poslije, kad dođe zima. Koja donosi Božić, Novu Godinu i ostale zimske radosti. Tako da im se već sada, tokom jeseni, unaprijed radujemo. I u tom radosnom iščekivanju, uz darove sv. Nikole, nekako pretrpimo kišurinu, blato, mrak, otpalo lišće i ostale gadosti kojima nas zasipa grozna, ljigava, bljak, jesen. Nema veze, izdržat ćemo nekako do zimskih praznika. A nakon njih dolazi veseli fašnik i onda, samo malo poslije, zapazit ćemo prve jaglace i visibabe, cvjetiće poznate kao vjesnici…»
«Proljećaaa!»
«Juhuuu!!!»
«A onda ćemo zapjevati svi zajedno, tri-četiri-sad!
Već ode stara zima
I proljeće je tu.
I svud se opet čuje
Taj dražesni ku-ku!
Tu radost pjesme zvoni
Odjekuje kroz gaj,
To ptice pjesmom svojom
Pozdravljaju naš kraj!
Ku-ku, ku-ku,
Već proljeće je tu.
I svud se opet čuje
Taj dražesni ku-ku!!!»

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka