::LUCY FAIR::

četvrtak, 04.11.2004.

VAŽNO JE ZVATI SE...

Pored mučnine, otečenih gležnjeva i nemogućnosti da se igra gumi-gumi, u trudnoći se neminovno javlja i problem davanja imena djetetu. U pravilu, bira ga majka. A ostali (uža obitelj i šira društvena zajednica) nesebično nameću prijedloge.
Da izbjegnemo nasrtaje takve vrste, mi, budući roditelji, čvrsto smo odlučili - sami ćemo izabrati ime, koje nam se učini najzgodnijim. Pri tome, svojski ćemo se truditi da ne učinimo djetetu ono što su nama učinili roditelji, kad su nam nadijeli naša nemoguća i pomalo budalasta imena.
No, ubrzo smo saznali da imamo dvojčice, djevojčice - komada dva i stvari su se zakomplicirale.
A onda se u raspravu uključila uža obitelj i šira društvena zajednica.
"Gabriela i Mihaela, kao anđeleki", kliknula je u božanskom nadahnuću jedna od bubućih baka.
"Onda radije - Gabriela i Rafaela, tako da jednu zovu Gabi, a drugu Rafi", parirala joj je druga.
"A da se zovu po bakama?", dosjetio se budući djeda.
Mislio je, jasno, na moje pokojne bake - Albu i Agatu. Lijepo, ali ipak malo arhaično. "Da, uostalom, radi se o stranim imenima, a imamo toliko naših, hrvatskih - Tuga, Buga...Fuga, Juga". primijetio je susjed, inače marketinški stručnjak i jedan od pokretača kampanje 'kupujmo hrvatsko'.
Njegova supruga, koja je baš tada upisala tečaj yoge, upozorila me da bih morala pripaziti na spiritualne vibracije koje ime širi i tako direktno utječe na kundalini, karmu i ostale dijelove novorođenčeta.
"Rukmini i Revati", predloži mi smjesta uzvišeno nazivlje, dostojno bramanske kaste i nabijeno nadasve jakim vibracijama. Možda i prejakim.
"U tom slučaju", nije se dala ona, "nazovi ih sasvim jednostavno: noć i zora - Ratri i Ušas!"
"Ušasno!", zgražala se njezina klasično obrazovana šogorica: "Kakve mi veze imamo s Indijom? Radije uzmimo iz evropske tradicije, na primjer - Ifigenija i Elektra!"
Elektra i Vodoopskrba, zvale su se moje kćeri u noćnim morama, koje sam sanjala u uznapredovaloj trudnoći. Koja je naočigled napredovala i vodila logičnom ishodu, za razliku od naših diskusija o imenima.
I tako se, iz goreopisanih razloga, desilo da do poroda nismo mogli odlučiti kako će nam se djeca zvati. Niti nakon poroda. I dok smo sjedili u čekaonici ureda za registraciju djece ili kako se to već zove, tatica Debeli i mamica tj. ja, vodili smo živahnu raspravu.
"Neka se ipak zovu po tvojim bakama", kumio je tatica.
"Zašto ne po tvojim?", odvraćala sam ja.
Naposljetku, rekoh 'dosta'! Ja sam ih rodila, ja ću ih i obilježiti za cijeli život. Ušla sam u ured sama i dreknula: "Neka se zovu po majci i ocu!"
"Stvarno, sigurni ste, zaista???"
"Što hoćete time reći?"
"Ništa, ništa..."

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka