ponedjeljak, 01.11.2004.
PUT U RAJ
Mnogi se roditelji skanjuju govoriti s djecom o smrti. Smatraju da je to preteška tema za dječje glavice. A nije uopće. Matematika je daleko teža, zahtijeva točno rješenje. U usporedbi s njom, smrt je prilično velikodušna. Možemo po volji izabrati priču koja nam s najviše sviđa i vjerovati u nju do mile volje.
Tako ja svojoj djeci pružam nekoliko opcija:
«Kao što znate, Grci su vjerovali da se nakon smrti ide na sumorno mjesto zvano Had. Nekolicina izbranih smjela je uživati u Eliziju, a one koji su se jako zamjerili bogovima čekalo je mjesto u Tartaru. Kršćanstvo je donijelo priličan pomak nabolje. Tu besmrtna duša odlazi u raj ili u čistilište. Oni koji su baš strašno zli i okrutni idu u pakao, no kako za njih obično kažemo da su bezdušni, pitanje je ima li što otići i kamo? Što znači da imamo opravdanih razloga sumnjati u postojanje pakla, ali to ne smijete reći vjeroučiteljici, jer nju pakao jako veseli, pa bi se mogla rastužiti i dati vam jedan.
Pored kršćanskog shvaćanja smrti, najraširenije je učenje o reinkarnaciji ili selidbi duša. Znači, besmrtna duša živi zajedno s tijelom, sve dok ovom ne bude dosta. A onda nastupa smrt kao, recimo, rastava braka. Duša bude neko vrijeme malo usamljena i luta uokolo u potrazi za novim društvom, to jest sljedećim tijelom. Ponekad joj je teško prevladati staru vezu, pa pati i prolazi kroz proces čišćenja, dok sasvim ne zaboravi sve iz prošlosti i tako se osposobi za nova iskustva. Zato se, uglavnom, ne sjećamo prošlih života. Jer bismo se, inače, često u mislima prebacivali negdje drugdje i bili bi jako zbunjeni. Osim Dalaj Lame, on se stalno prebacuje s mjesta na mjesto, pa mu je to normalno.
Pored vjernika, tu su i ateisti koji uopće ne vjeruju u besmrtnu dušu, nimalo. Ima i onih koji odbijaju razmišljati o smrti, jer dok postojimo – smrti nema, a kad dođe smrt – nema nas i gotovo. A što vi mislite, cure?»
"Ja stvarno ne znam", iskreno priznaje starija blizanka.
"A u što ti vjeruješ, mama?", uzvraća mlađa protupitanjem.
"Pa, raj nije loš, ali i reinkarnacija ima svojih draži, ne znam, cure, teško mi je odlučiti..."
"Hm, onda bolje požuri..."
"Da, ipak imaš puno manje vremena..."
"Za razmišljanje..."
"Nego mi."
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 23:56 -
Dodaj komentar
(24) -
Print
-
#