::LUCY FAIR::

utorak, 26.10.2004.

O UNAPREĐENJU UČENOSTI

"Omogućite djetetu da ovlada svojim svijetom!"
"Odgojite kompetentno dijete!"
"Motivirajte svoje dijete!"
"Usmjerite dijete na uspjeh!"
Navedene poruke ukratko opisuju programe tzv. roditeljskih škola, gdje vrsni psiholozi upućuju mame i tate kako da od svojih smušenih potomaka stvore čudo. Ili čudovište, nisam dobro zapamila, rastresena sam u zadnje vrijeme.
Stoga ću se upisati na sve raspoložive tečajeve, ne bih li ovladala čarobnom tehnikom navođenja neodgovornih maloljetnika (svoje djece) na kakva-takva postignuća.
U suprotnom, moje su kćeri, bojim se, osuđene na neuspjeh.
Istinabog, one znaju same vaditi podatke iz enciklopedija i uključiti se na net, dosta dobro računaju i prednjače u fizičkim aktivnostima. Osim toga, poznaju mnoštvo bića iz raznih bjelosvjetskih mitologija, s nekima su čak na ti.
Ali, sve je to beskorisno.
Jer, moje kćeri škrabaju!
Mogle bi one pisati i sasvim lijepa slova, da se više potrude. Samo, čini se da se u njihovim glavicama, ni otkuda zvana, pojavila stravična i heretična ideja da lijepo pisanje samo po sebi nije bog zna što. I da ne vrijedi ni pišiva boba.
Pogubna je to zamisao, koja se kosi sa temeljima ljudske pristojnosti i poštenja, smatra dr. M. T. Uzalem, čio stosedmogodišnjak, zaposlen na odgovornoj funkciji u ministarstvu školstva. U njegovoj bistroj glavi, školovanoj za vrijeme presvijetlog cara Franza Josefa, kaligrafija je carsko umijeće.
Ne nauče li djeca lijepo oblikovati slova, kako će pisati lijepe sastavke o lijepoj jeseni i još ljepšoj nam domovini, u svoje lijepe zadaćnice, boje lijepog plavog Dunava? Kako će izgledati njihove maturalne radnje, upisnice na sveučilište i molbe za posao? Hoće li se itko od njih uhljebiti na mjestu dvorskog pisara i što će uopće biti od njih? I na koncu, kakve osjećaje kod suprotnog spola može pobuditi krumpirastim slovima nadrljano ljubavno pismo?
Zaista, dr. M. T. Uzalem dobrohotno je mislio na sve aspekte suvremenog života. Osim na mogućnost da se svi navedeni zapisi mogu obaviti na kompjuterskoj tastaturi i poslati e-mailom.
Ali, ja mu ne zamjeram. Jasno mi je da se, u ona luda vremena kad su adolescenti na plesnim čajankama maštali o valceru s princezom Sissy, nije učila informatika u školama. Čak ni u bečkim.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka