::LUCY FAIR::

subota, 16.10.2004.

POSTIDJELA SE OCA

Moja je rođakinja rodila bebu. Trebala bih otići u posjetu, ali javljaju se izvjesne poteškoće.
Naime, ona je doktor znanosti. Međutim, problem je što nije oduvijek takva. Prvo je bila sasvim normalno dijete, zatim su mislili da je blago zaostala. A onda je ipak završila jednu od manje zahtjevnih tehničkih škola, pa studirala nekakve tehnološke procese, nakon čega je upisala postdiplomski. I sad je vrhunska intelektualka. Sveobuhvatno upućena u proizvodnju koksa. Ali, njezina se naobrazba tu ne zaustavlja, ne. Ja duboko vjerujem da ona zna sve i o drvenom ugljenu, a možda čak i o mrkom. Samo, normalno razgovarati ne zna.
Nedavno je nazovem i pitam - kad bi bilo zgodno da dođem? A ona kaže ' da joj trenutno nije najoptimalnija situacija za posjete', nego će mi javiti kad postane optimalnija.
Koliko se sjećam, 'optimus, a, um' znači najbolji/a/e. A kad se tome doda još jedno 'naj'? I kad osoba starija od 12 godina upotrebljava takvu riječ? Onda mi se čini da bi bilo najoptimalnije, da ne kažem najboljije da se poštedim socijalnog kontakta prožetog glupošću.
Ali, običaj nalaže da se posjeti dijete.
I baš jučer pričam sa svojom tetkom o svemu i svačemu i uzgred spomenem dotičnu rođakinju. Prilično snuždeno, tetka mi otkrije da se još nitko od naše familije nije uspio probiti do bebe. Zato jer se naša dr. rođakinja boji da ćemo izvaliti nešto nezgodno.
Naime, budući da su njezin muž i svojta jednako vrhunski intelektualci kao i ona, a možda i vrhunskiji, sirotica nije imala snage priznati da je njezin pokojni otac bio pekar. Nego ga je, ni krivog ni dužnog, proglasila za pravnika. Običnog dipl. jur, jednog u gomili onih, koji cijeli radni vijek provedu mrčeći formulare u pravnoj službi neke velike tvrtke.
A njezin tata nije zaslužio da ga se tako blati. Bio je izvrstan pekar, stručnjak za fina peciva.
Stoga, mislim da bih trebala ispraviti nepravdu nanijetu mojem pokojnom rođaku. A i red je da već posjetim to dijete. Makar došla iznebuha, bez najave i dogovora.
Što je, priznajem, malo nepristojno. Ali, popravit ću opći dojam konverzacijom na visini. Bez obzira na duševne boli, nastojat ću u svakoj rečenici upotrijebiti pridjev 'najoptimalniji/a/e' bar tri puta.
Ako već mislim uživati u društvu vrhunskih intelektualaca, toliko se bar mogu potruditi.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka