::LUCY FAIR::

četvrtak, 14.10.2004.

BISTRI VITEZ

Što reći kad se dvije balave šmrkavice iz sveg glasa smiju starom čovjeku, koji je kognitivno ograničen? Zaista, bilo bi zanimljivo čuti odgovor od suvremenih psihologa, takav koji ne uključuje 'vještinu komuniciranja empatije', ni 'kreativno rješavanje sukoba'. Mene takve fraze nimalo ne zanimaju, ja svoje kćeri još potičem, neka se do mile volje cere starom mulcu, tko mu je kriv što je glup?
«Čitao je glupe knjige…»
«Pa mu se pobrkalo u glavi.»
«Tako je, cure. Don Quijote je pročitao hrpetinu viteških romana. I onda je sebi dao veoma smiješnu titulu, otprilike kao da se prozvao vitezom od Sraćinaca, a za damu svog srca uzeo seosku curu, koja čuva purane i nazvao je npr. princezom Milkicom od Blatne Mlake."
«Hihi, mama, a može se stvarno, najstvarnije dogoditi da netko tako poludi?»
«Dok čita lude knjige?»
«Može, ako ima slabe živce.»
«Znači, da Don Quijote nije čitao ništa, ostao bi zdrav?» Dosjetila se starija blizanka.
Moram priznati, intrigantno pitanje. Koje toplo preporučam teoretičarima književnosti, za razbibrigu i kao temu postdiplomskog. Jer, ovako izvanznanstveno, na prvu loptu, ispada da bi za neke bio pravi blagoslov da su ostali nepismeni.
«Da, cure, vjerojatno ne bi poludio, da uopće nije čitao.»
«Ne, sve ste pobrkale! Stvar je u tome što je volio čitati baš glupe knjige», jasno fokusira problem mlađa blizanka, obdarena prodornim umom i prodornošću u općem i agresivnom smislu.
«A kakvu oznaku imaju?» Pita me njezina sestra.
«Tko? Što?»
«Pa lude knjige! Moraju imati oznaku. Kao što na cigaretama piše – pušenje uzrokuje rak. Na opasnim knjigama valjda piše – ovo uništava mozak?»
«Šteta, ali ne piše ništa. Ne možeš znati kakva je knjiga, ako je nisi čitala.»
«Onda čitanje zbilja može biti opasno», snebiva se moje hipersenzibilno dijete.
«Da», odgovaram iskreno, «ako imaš peh, pa ti pod ruku dolaze same gluposti.»
«Glupost!» Nadahnuto zaključuje moja mlađa kći. A da bi dokazala da, usprkos intelektualnoj nadmoći, uspješno skriva prezir i viteški galantno tolerira bića ispod svoje razine, odlučila je dati i objašnjenje: «Knjige uopće nisu opasne, makar bile i najgore. Opasno je kad si bedak, pa vjeruješ u sve što piše!»

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka