::LUCY FAIR::

ponedjeljak, 04.10.2004.

KRALJ BIBI

Moja nećakinja, vrijedna dvanaestogodišnjakinja, obratila mi se za pomoć. Polaskana sam, jer radi se o veoma važnoj stvari. Mlada dama piše referat o feudalizmu. A kako ja imam živa sjećanja na taj period, spremno smo prionule na posao.
Nakon što smo nacrtale feudalnu piramidu i s mukom opisale muke kmetskog staleža, gnjevno smo se osvrnule na ulogu plemstva. Za kraj smo uzele za zrendu kralja, koji gospodari svom zemljom i životima podanika, kako mu padne na pamet, koje često nema. Za primjer su nam posužili Krvava Mary i Rikard III. Onda smo se prisjetile Karla Glupog, Ivana Groznog i Ludviga II Bavarskog, dokazano ludog.
Dok smo nastojale najbiranijim riječima opisati najbizarnije nepodopštine okrunjenih glava, moje su se blizanke pretvorile uho. Iako pohađaju tek prvi razred, očito su fascinirane povješću. U njihovim velikim, sjajnim očima zrcali se beskrajna želja za znanjem, te poštovanje i divljenje prema starijima, koji su s godinama uspjeli svašta i koješta utrpati u glavu. Po mreškanju nosića primjećujem da se jedva obuzdavaju. Kladila bih se da će me uskoro zaskočiti bujicom pitanja o davnim kraljevima i kraljicama.
I zaista, ne mogavši se više suzdržati, starija progovara: "Pih, nije to ništa!"
"Da", nadoveže se mlađa, "znamo mi za jednog kralja koji je bio i lud i glup i pohlepan i krvoločan..."
"I kukavica i prostak..."
"Stvarno, cure", zainteresirano će sestrična, "a koji je to bio kralj? Da i njega ubacim u sastavak."
"Bio je to kralj...ruski...ili možda rumunjski", dvoumi se starija blizanka.
"Ma ne, nego poljski", sa sigurnošću klikne mlađa.
"Tko je bio najgori poljski kralj", pita me nećakinja, uvjerena da znadem odgovor.
"Hmmm...možda Boleslav Sramotni...ili August II Nesposobni", crvenim, uhvaćena u neznanju.
"Nemaš pojma, mama", prekorava me starija kći.
"Uopće nije imao dugačko ime, nego sasvim kratko..."
"Ali njegova žena, kraljica, oslovljavala ga je sa - vrećo dreka!"
"I nosio je kahlicu na glavi umjesto krune i htio je uvesti porez na umiranje..."
"Ajme luđaka", snebiva se nećakinja, "baš bih voljela sa njim završiti referat. Dajte, cure, pokušajte se sjetiti - kako se zvao?"
"Mmmm...znam! Bibi", slavodobitno će starija.
"Ne, nego Ibi!!! Gledale smo predstavu o njemu, u dječjem kazalištu!"
Da, ponekad, dok ja obavljam kućanske poslove, tatica Debeli pokupi kćeri i odvede ih u obližnje kazalište. Još je dječje, ali svake godine u svakom pogledu sve više napreduje.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka