::LUCY FAIR::

subota, 31.07.2004.

WELCOME!

Nevjerojatno, ali izgleda da se Marki srami. Sve se nešto usteže i uvija – kao, ne bi nam ona smetala. Samo je svratila da nas vidi, ostat će kratko, pa ide dalje. Sve je ne prepoznajem tako pristojnu i obazrivu, bit će da je posrijedi utjecaj starog kavalira Drageca, hotelijera kod kojeg je ljetovala.
Moje blizanke jako vole tetu Marki. Ona ima ludu frizuru, rinčicu u nosu, tetovažu na ramenu, nosi kožne hlače, psuje kao kočijaš i priča dogodovštine sa davno prohujalih rock-koncerata. Sretne što je opet vide, cure odmah vode Marki u vrt ispred kuće, da joj pokažu svoje, od morskog dna oteto, blago – zbirku školjki, puževih kućica, ježevih bodljica i krepanih račića. A najvredniji je egzemplar, dakako, sama Marki. Koju predstavljaju svojoj novoj prijateljici Ljiljici, maloj susjedi-mještanki, koja je već završila prvi razred i malo što je može impresionirati. Ali pred tetom Marki zinula je od čuđenja i oduševljenja, tako nešto rijetko se viđa.
A bome, zinula je i Ljiljina starija sestra, Niki. Cura od nekih 18-19 godina, prilično razbacana, o kojoj nisam stvorila neko određeno mišljenje. Osim da je sisata i guzata i da ju pomalo žalim. Jer ostale djevojke iz mjesta, čim se smrači, skaču preko plota i trče na sastanak s dečkom, koji čeka ukopan u obližnjem grmu. A Niki pazi malu sestricu. Roditelji rade u gradu, u smjenama i rijetko ih kada vidimo. Ni Niki nismo često sretali, nekako je povučena, sramežljiva i općenito nedruželjubiva.
Začudo, sad odjednom izlazi u vrt, u izazovno tijesnoj minici sa prorezima i sva ozarena, bez imalo ustezanja, prilazi ravno k Marki. Koja bez daha zija u mlađahnu Niki. U pozadini ide muzička tema:
«You're just too good to be true.
Can't take my eyes off you…»
A preko ekrana, velikim crvenim slovima, blinka reklama za Axe-efekt.
«Čujte, ljudi, znam da je stan mali i da ste stisnuti, al' 'ebiga, ja bum još ostala kod vas», obznanjuje Marki grabeći zadnji komad pizze ispred nosa Debelom, «dogovorila sam se s blizankama, primaju me u svoju sobu. A vas ionak' niko niš' ne pita…»
No hvala bogu, već smo se zabrinuli.
Welcome back, dobra stara besramna Marki!

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka