::LUCY FAIR::

ponedjeljak, 26.07.2004.

PROCJENA ŠTETE

Baš kad smo namjeravali krenuti na ljetovanje, samo trenutak prije, stan nam je zadesila havarija. Nešto kao potres, skromnijih razmjera. Dok se Debeli uspeo uz stepenice, oblak prašine već se slegao.
«Što je to???»
«Polica je pala, tata.»
«Da, tata, sama od sebe. Nitko je nije taknuo, zamisli!»
«Čak ni mama…»
«Hm», sumnjičavo će Debeli, pa se baci na stručnu procjenu štete. Jer on je stručnjak za štetu, kao aktivni sudionik. Poslovodne strukture osiguravajućeg društva.
Dakle, ekspertiza je pokazala da je polica u padu uništila: radni stol empire, iz Napoleonovog vremena, za kojim je kasnije glasoviti Dubrovčanin napisao Allons enfants, a možda i ostale dijelove slavne trilogije. Zatim, bidermajer stolac na kojem je Krleža jednom prilikom držao noge, da bi pokazao prezir prema imućnom vlasniku, koji nije razumijevao njegovu poetiku. Stolnu lampu pod čijim je diskretnim svjetlom Marija Vetsera pisala ljubavna pisma voljenom princu Rudolfu, što je bilo uistinu avangardno od nje, s obzirom da je elektrika uvedena tek četrdesetak godina poslije afere Mayerling. Zatim, rococo tabouret, koji je pripadao majordomu markize de Pompadour, nekoliko vrijednih knjiga, kao što je prvotiskana Biblia Pauperum, te dvije-tri Ming vaze.
Dakako, sve se to može nadoknaditi novcem, bar simbolički, u vidu neke skromne odštete za slučaj uništene vrijedne imovine. Ali, postoje gubici koje financijska kompenzacija ne liječi, boli osjećajne duše, zaposlene u osiguravajućem društvu. Dok gleda svoje vlastito čedo, remek-djelo stolarskog amaterizma, vlastitim rukama oblikovanu voljenu policu, uništenu, tužnu, mrtvu. I još ga bezdušna familija požuruje – da svu tu kramu što prije utovari u vreće i baci u kontejner, pa da napokon mogu krenuti na more.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz zone sumraka