::LUCY FAIR::

subota, 10.07.2004.

MARKI DE BERGERAC

Otkad je došla u posjed zuba, Markin ljubavni život pokrenuo se s mrtve točke. Napokon ima komada. Upoznale su se u gejlezbo discu, gdje je bilo veoma mračno. Atraktivna cura opijala se sama u kutu, te tugovala i slinila za svojom bivšom. Marki je smjesta ponudila rame za plakanje. I sve ostalo. Sad su u vezi. Seksualnoj. Dopisuju se preko neta. A poruke su seksplicitne, hvali se Marki i pokazuje mi korespondenciju.
Stvarno, cura joj doslovno piše:
«Draga moja neodoljiva M!
Najrađe bise utopila u dubini tvojih plavih oći. Ćeznem da zarinem prste u tvoju bujnu plavu kosu. I nočas sam opet sanjala tvoje preljepo tjelo, koje je idealni spoj između Šakire i J. Lo. Ljubljena Martina, ne nalazim rječi za sve što osječam i nemogu izreči…»
No, zato Marki može izreći sve, pa njezine izljeve ne bih citirala. Da ne završim na sudu zbog dilanja pornjave.
Ipak, nešto me kopka.
Marki nema plave oči, ni kosa joj nije plava. Niti bujna. Tijelo ima, to je točno. Ali ni izdaleka ne podsjeća na Shakirino. A o J. Lo da ne govorimo. Osim toga, stvarno se ne zove Martina.
U čemu je catch?
Nakon kraćeg unakrsnog ispitivanja saznala sam istinu. Cura je bila očajna, a Marki je uletjela s ponudom koju je nemoguće odbiti. U stanju alkoholiziranog beznađa.
Naime, da je spremna odglumiti fatalnu Martinu, onako neobavezno, preko neta. I tako neutješnoj curi pružiti iluziju da je voljena. Koja, zapravo, nije iluzija. Jer, Marki se zatreskala do daske. I nada se dramskom obratu. Onom, kad lijepa Roxane shvati da ne voli otmjenog Christiana nego nosatog, ali elokventnog Cyranoa.
Idealistkinja je moja frendica Marki, misli da život stvarno oponaša umjetnost. I da će cura s vremenom progledati. Što se neće desiti. Jer ljubav je slijepa. I glupa. A bome, znade biti i grdno nepismena.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz zone sumraka