::LUCY FAIR::

srijeda, 07.07.2004.

BUDIMO REALNI, TRAŽIMO NEMOGUĆE

Nadam se da ste se privikli na novo ime bloga, pa da krenemo dalje, istim tempom. No, prije nego nastavim sa ljupkim pričicama u kojima mahnito tračam svoje bližnje, dozvolite da se malo pozabavim organizacijskom problematikom u smislu iznalaženja optimalnih tehničkih rješenja. Budite pošteni i priznajte da vam nije jasno o čemu baljezgam.
Dobro onda, idemo zdravoseljački – zašt nemeremo vidit sve blogove šta ovdi postoje?
Zar nadležni smatraju da smo tako krhki? Da bi nas svladao stres od zadobivanja prevelike slobode? Tjednima vidimo samo nekih 300-400 istih blogova i sad odjednom – buum! Da nam daju pristup svim dosad otvorenim blogovima, koji se broje u tisućama?
Da pored postojeće tri liste omoguće korisnicima ulaz u četvrtu – koja bi sadržavala sve blogove, po abecednom redu? Ili kronološki, po redoslijedu otvaranja?
Da, bilo bi to previše za naše skromne nervne sustave i male velike mozgove. Jer, mi smo još mali i moramo dopustiti njima, velikima, da nas željeznom rukom vode kroz mračnu blogovu šumu. Kao što su roditelji vodili Ivicu i Maricu. Da bi na koncu sve dobro završilo. Klinci su savladali vješticu i dokazali da znaju brinuti o sebi. U čemu je onda problem? Hoćemo vidjeti sve blogove – i proste, i odvratne i politički nekorektne. Čak i one najstrašnije, čiji su autori patološki ljenjivci, pa su u dva mjeseca uspjeli sklepati tek dva posta. Hoćemo! Hoćemo! Hoćemo!

Lucy Fair, vaša dopisnica iz zone sumraka