::LUCY FAIR::

ponedjeljak, 05.07.2004.

SWEETS FOR MY SWEETIES

Čudim se roditeljima koji dopuštaju djeci da prave cirkuse oko jela. Ja sam svoje blizanke odgojila da jedu sve. Stavim li na stol varivo – one pojedu. Juhu, meso, povrće, salatu – pojedu. Dva i pol zalogaja. Onda odgurnu tanjur i kažu «bljak».
Vrlo važno, jednostavno bez riječi pokupim tanjure sa stola i nema ništa do sljedećeg obroka.
Glad je najbolji začin jelu.
I zaista, gladne su. Vidi se, izgledaju tanušno, prozirno, s velikim očima na sitnim lišcima. Velikim, gladnim očima, koje iz trena u tren postaju sve veće i veće.
Mislite da me dira? Ni govora, izbjegavam ih gledati u oči. I mrtva-hladna čekam da prođe vrijeme do idućeg hranidbenog postupka.
I one čekaju. U toku je rat živaca. U kojem ja, naravno pobjeđujem.
Sve dok ne začujem kruljenje u malim crijevima. U tom trenutku trčim u špajzu, frižider, škrinju i vadim zalihe čokolade, sladoleda, keksa, snikersa i ostalih svinjarija.
Znam da nije u redu, ali što ću drugo? Pustiti da mi djeca gladuju?
Uostalom, čokolada je viskokovrijedna namirnica. Po naputku nutricionista, suvremeni proizvođači pune je vitaminima i mineralima. Možda čak i špinatom, tko zna?
Jer moja djeca od čokolade sasvim lijepo napreduju.
Visoke su, vitke, živahne i prepredene.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka