Sunshine in my eyes..
07.05.2006., nedjelja
Oni
Ovaj post nema naslov, mozda ga nece ni imati. No hoce, sigurna sam. Znate sto sam shvatila? Da obozavam nositi svoje suncane naocale, o da. Lijepo mi je hodati gradom i promatrati ljude, a oni ne shvacaju da ih gledas i promatras. No, smeta me nesto. Smeta me Njena prica, smeta me sto svakome to govori..
Mjesto dogadaja: Terasa kafica Vrijeme dogadaja: Petak, 5.5.2006. Likovi: 3 cure, On & njegovo drustvo, Ona i ja Glavno: To sto se dogodilo (ako se je dogodilo), bilo je prije 10,12 godina, mislim. Nisam sigurna. Ona tvrdi da se igrala sa svojim bratom i s Njim vani. I da ju je On poceo (imao je 6,7 god.) zlostavljati. Sve dok nije dosla njena mama.  Sjedile smo tako na terasi,a bio je i On. On je meni u biti, poput starijeg brata. Poznajem ga od rodenja, uvijek je pazio na mene, igrao se samnom, ucio me igrati nogomet, ma bas ko stariji brat. I normalno, pozdravimo se mi, popricamo i svatko sjedne na svoje mjesto k svojem drustvu. On je sjedio s deckima, Ona i ja s jos neke 3 cure. Jednu znamo dugo, a ove dvije smo upoznale prije hm.. 15, 20 min? I Ona shvati da je On tu i odmah je pocela pricati tim curama o tome sto se dogodilo. Ove su odmah rekle da je umisljen, da je arogantan, a one ga znaju iz autoskole. Dobro, nije On svetac, ali prema meni nikad nije bio ni umisljen ni ohol, a ni arogantan. Slusam i gledam i razmisljam. Koji kurac Ona svima to govori? Da li je to nesto s cime se treba hvaliti? Meni je bilo dosta i rekla sam joj pred njima kak se moze ponasat tak, zast mora ocrnjivat covjeka kud god dode? Rekla je: Pa sta? Zasto to ljudi ne bi znali? I nastavi se smijat.. I sve si vise mislim.. da je ona stvarno to dozivjela pa ne bi se tako ponasala.. Ne vjerujem joj, ne mogu. Sama si je kriva. Bit ce lijepo kad joj netko jednog dana opali samar; nadam se da ce to biti On, a ne ja. |
