okusi-tastes

nedjelja, 11.11.2007.

Prvi snijeg + izlozba oldtimera

Dosla je zima. Jutros mecava. U podne smo cistili snijeg s auta. Poslijepodne se vec sve otopilo. Prognoza je ocajna, vjetar ne prestaje. Tko poznaje becki vjetar zna da je jos gori od bure.

Sto raditi po ovako odvratnom vremenu? Sakriti se negdje na toplo, naravno. Tako smo se jucer sakrili u Tehnicki muzej. Bili smo na izlozbi Chromjuwelen = dragulji od kroma. Inace obozavam oldtimere ali ova izlozba je imala stvarno pravu automobilsku kremu. Rijetke i posebne kao i vrlo skupe stare automobile. Tu su i prototip prvog Porchea, mercedes od Pape ili pak
zadnji automobil koji je pripadao carskoj obitelji

Evo jos nekoliko slika, nosila sam Malu Mare pa mi nisu ispale previse ostre. I uostalom, necu vas gnjaviti mojom strascu cerek

ova Alfa Romeo je jedan od najrjedjih i najskupljih oldtimera koji postoje.

ovo je jedan prelijep Bugatti

ovaj mi je predivan

gospodja polira non-stop

Sutra pocinje svakodnevni stres. U vrticu smo slavili Martinje a o tome cu napisati nesto vise ovdje i dati vam recept za pecene jabuke kao i keksice koje smo nakon toga jeli. Kako se ovdje u vrijeme slavlja Sv. Martina jede i guska, ocekujte uskoro i to. U medjuvremenu, samo jedan obicni Gulas

Tople pozdrave iz hladnog Beca kao i zelje za uspjesan pocetak tjedna (i izdrzavanje ostatka),
salje vam vasa Mare

11.11.2007. u 23:31 • 19 Komentara • Print • # • ^

subota, 03.11.2007.

Pozdrav s Naschmarkta

Becki Naschmarkt (u prijevodu: trznica za grickanje, kusanje, od naschen) je nesto poput zagrebackog Dolca. Velika trznica u samom centru grada, preko puta cuvene zgrade Secesije, sa standovima koji nude proizvod i voce i povrcem iz cijelog svijeta.

Secesija:

Trznica postoji vec nekoliko stoljeca (16. stoljece), prije je bila poznata pod imenom Aschenmarkt (pepelna trznica), od 1820. kao Naschmarkt. Nakon sto je rijeka Wien nadkrivena, izgradjeni su standovi/kucice u secesijskom stilu, prema nacrtima cuvenog beckog arhitekta Otta Wagnera i nakon renoviranja trznica je ponovno otvorena 1919 godine.

U zadnje vrijeme se pretvara u nesto poput Spice, subotom je tu moguce sresti puno poznanika i prijatelja. Ne zato sto se dolaze pokazivati ili vidjeti i biti vidjeni, vec zato sto je u "ulici" ovog sajma rezerviranoj za skladista zadnjih 4-5 godina otvoreno puno novih restorana i svi tu rado jedu. Od zapustene i ruzne ulicice koja ide paralelno uz onu s vocarima, mesarima i slicnim, pretvorila se u restoran na velikom, zakrcen stolovima koje je subotom cesto potrebno rezervirati ili pricekati da se koje mjesto isprazni.

Jeli smo lignjice Muzic i ja, Mali je bio kod bake a Mala Mare je spavala u kolicima. Vani toplo i suncano. Divota!

Evo malo divota sa standova:

Ovdje kupujem slane krastavce i kiselo zelje:

ovo tu je ocat, besramno skup. Od 16-26€ po bocici od 0,25l:

Danas sam konacno, nakon skoro 6 mjeseci, uspjela otici kod frizerke. Iako je u kvartu, nisam prije stizala. Trebala sam ici sama a onda se potrefilo da moram uzeti i Malu Mare. Njen prvi odlazak frizeru cerek . Bila je dobra i strpljiva, cak i kad je ogladnila. A frizerka je divna, radi mene je zrtvovala subotnje poslijepodne. Kad sam od njene mame cula da je radila bolesna, bilo mi je uzasno krivo. Sad cu joj poslati sms da joj se jos jednom zahvalim.

Danasnja vecera, becki specijalitet: Kaiserschmarren iliti Careva glupost, besmislica. To je nesto poput debele potrgane palacinke.
Recept i post o tome, u mojoj kuharici.