okusi-tastes

subota, 25.08.2007.

Malo o slijepima, gluhima, oduzetima itd

U podnaslovu, rijeci s jednog plakata, poljepljenom svud po gradu, s tri djecja lica od kojih je jedno - svaki put drugo - izobliceno: "Tjelesno ostecenje/invaliditet se moze dogoditi svakome. Ali svatko moze i pomoci."

Konacno skinuh fotke s kartice pa evo malog updatea o tome gdje smo prosli tjedan provodili vrijeme iza vrtica, od pol 3 do pod 8 navecer, puna tri dana, od utorka do cetvrtka.

Bili smo u gradskom parku (Stadtpark) u kojem je grad Bec organizirao posebne aktivnosti za djecu. Svrha - osvjestavanje djece za one koji su drugaciji od njih. Dakle: slijepi, gluhi, nijemi, retardirani, oduzetog donjeg dijela tijela, s Down sindromom itd. Sve je napravljeno vrlo zgodno, a nasa djeca su se odlicno zabavljala i stalno zeljela jos. Park je bio prepun raznih standova na kojima su se djeca kroz igru mogla upoznati sa svijetom ljudi ostecenih osjetila ili onih koji su oduzeti od struka nanize i sl. U okviru ovog dogadjanja je priredjen i djecji "rally" gdje je na nekima od standova trebalo obavljati odredjene zadatke i za to dobivati u knjizicu posebne naljepnice. Na kraju se ispunjena knjizica ubacivala u kutiju iz koje su se izvlacili dobitnici raznih nagrada.

Dakle svaki dan smo proveli po 5 sati u tom parku a Marin Mali i njegov najbolji prijatelj iz vrtica su bez stanke i vidljivog umora obilazili svaki dan skoro sve iznova.

Evo sad i malo slikica da vam docaram kako je to izgledalo.

Prvi stand je bio za slijepce i djeca su mogla crtati tj. grebuckati slike i svoje ime, s povezom preko ociju. Mogli su opipom pogadjati koje povrce imaju u ruci, potom ga kusati, mirisati razne stvari i pogadjati o kojem se mirisu radi. Tu je bilo i pismo za sljepce i stroj za tipkanje na kojem se sve moglo otipkati. Marin Mali i njegov najbolji frend iz vrtica su pricali i sa sljepcem koji je imao labradora posebno dresiranog da ga vodi. Poslije su hodali sa sljepackim stapom kroz prepreke, naravno s povezom preko ociju. Igrali su i nekakvu igru s povezima na ocima na standu s igrama. Bilo je zanimljivo gledati ih kako naginju glavu u natrag pokusavajuci ipak nesto vidjeti ispod poveza - sto naravno nije bio moguce. Na jednom standu su mogli izradjivati predmete od plastelina, s povezom preko ociju itd.

Mame su bile odusevljene standom izvidjaca na kojem je, izmedju ostalog, trebalo napraviti poziv u pomoc. Svako dijete je dobilo sliku prema kojoj je trebalo odrediti da li treba nazvati policiju, hitnu pomoc ili vatrogasce. Tada bi nazivali odredjeni broj (ja ih do danas nisam popamtila eek ) i objasnjavali osobi na telefonu sto se dogodilo i kuda trebaju doci. Na telefon se javljao muskarac ili zena u satoru pored ispitivackog stola. Prvi put smo mi mame zeljele da klinci obave taj poziv a kasnije su tamo htjeli ici samo.

Zanimljivo je bilo i na standu gdje su djeca izrezivala slova svojeg imena na jeziku gluhonijemih i poslije s gluhonijemom djevojkom vjezbali kako se rukama kaze: "moje ime je..."

Sve jako multi-kulti i puno djece turista, posebno iz arapskih zemalja. Ovako je izgledalo na standu gdje su se bojale krpene vrecice po cijeni od 1€ (prihod je isao mislim down syndrom djeci):

Blizu djevojke sa YSL salom je sjedila jedna s Fendi salom na glavi, Gucci torbicom pod rukom a do nje mali kinez i mali ortodoksni zidov s kapicom i dugim loknicama ispred svakog uha.

tu se strpljivo i vrlo dugo cekalo na sminkanje. nevjerojatno kako djeca za neke stvari imaju strpljenja cerek

a rezultati su izgledali i ovako:

tu se ispiralo "zlato" (jedna od stanica koja nije imala veze s tjelesnim ostecenjima)

a tu se islo u kupovinu u invalidskim kolicima. i ovdje su hrpe djece cekale da dodju na red, dobiju vrecicu (koju stave oko vrata), listu stvari koje trebaju "kupiti" i kolica u kojima ce to obavljati. Na kraju bi svako dijete moglo zadrzati komad povrca, rajcicu, papriku ili krastavac.

Tu je bila i klaunica koju su malci dva dana za redom gledali po sat vremena. Isti program.

Ja osobno imam dojam da su austrijanci posebno obazrivi prema invalidima i osobama s tjel. ostecenjima i trude se da ih se uklopi u drustvo umjesto da ih se izolira kao sto je to u nekim zemljama slucaj. Posebno kad je rijec o onima koji su u kolicima. Ne radi se tu samo o brojnim niskopodnim tramvajima ili liftovima do podzemne zeljeznice. Gotovo svugdje gdje su stepenice, postoji i prilaz za kolica, posvuda su zahodi posebno napravljeni za ljude u kolicima itd.

Za kraj jos malo fotki s (pre)kratkog odmora. Fotka s pogledom iz nase hotelske sobe, iz tzv. djecjeg hotela. Na kraju prvog mola je sauna.

Ovo je neki ribar na susjednom, malom jezeru.

Bili smo i u jednom velikom zamku navrh klisure a koji je odlicno uscuvan i koji nikad nije bio osvojen. Ime mu je Burg Hochosterwitz i za Malog je Marina to bio pravi vrhunac citavog odmora. Vitezovi su vec dugo vremena jaaaaaaako "in". Decki su isli kroz svih 14 prolaza/vrata a Mala Mare i ja smo se penjali i spustali liftom od cije vam voznje doslovno pozli od straha.

pogotovo ako pogledate lancic koji kabinu "vuce" bang

viteski zahod

i crlene rozice za princezice cerek

Zamak izdaleka:

P.S. Zaboravila sam vam napisati kako sam provela rodjendan...htjeli smo Muzic i ja na ribu u nas omiljeni restoran u Becu - Konobu. Babysitterica otkazala, svekriva kao ne moze uskociti (a zna da je jubilarni) i sto da radimo nego da uzmemo i Marinog Malog i Malu Mare sa sobom. Ruksak za njega, napunjen bojicama, blokicem, kartama, sablonama za crtanje itd. Da ne postane zamoran. Party smo odlucili odgoditi, barem za rujan za familiju a za frendove hm....za jos koji mjesec kad prestanem dojiti. Vecerali, Mali bio dobar, smazao i skoro tanjur dagnji na buzaru i podijelio samnom zubaca. Bilo opet blitve a ne dosadnog spinata kao zamjene za dosadne austrijance. Dosli doma u 22.30 !!! Super! Veliki izlazak.

Onda smo slijedeci dan morali obavljat familijarne stvari, dolazili nekakvi rodjaci iz Njemacke pa tata od Muzica i trebalo je pokazivati dite pjeva . Familija priredila iznenadjenje, sve i svasta, od torte pa do cvijeca i pokloncica i na kraju iznenadjenja u bazenu....40 plutajucih svjecica, medju koje sam ja trebala uskociti (mada je vani vec zahladilo a ja se presvukla) i sve ih pogasiti cerek . Puhnula sam ih kad su doplivale uz rub bazena, onak jednu po jednu cerek . Samo steta sto sam zaboravila nesto pozeljeti cerek . Sve u svemu, iznenadili su me i to jako lijepo.

wave wave wave

25.08.2007. u 22:53 • 28 Komentara • Print • # • ^

petak, 10.08.2007.

Korzika II - Od St. Florenta prema Calviju/ pokrajina Balagne

Nakon sto smo obisli Cap Corse i pristigli u St Florent, koji se smatra St. Tropezom ili, za nase pojmove - Hvarom Korzike, barem sto se jahti i posjetitelja tice, nastavljamo put zapadnom obalom. Cilj je kilometrazom nedaleka pokrajina Balagne i gradic L'Ille Rousse ili Isola Rossa (crveni otok) a nakon njega i Algajola i Calvi. Radi se o najturisticnijem i najposjecenijem dijelu Korzike.

Shot at 2007-08-09

Na pola puta prema L'Ille Rousse se nalazi i plaza s bijelim pijeskom Saleccia, jedna od najljepsih plaza Korzike. Plaza inace ima svakakvih, od kilometarskih pjescanih pa sve do sljuncanih ili stjenovitih, vrlo slicnim onima u Hrvatskoj, poput ove ovdje:

Shot at 2007-08-09

Od Bastije postoji direktna tzv brza cesta do Calvija (koja ne ide preko St. Florenta) tako da se tih 80-tak kilometara prelazi za oko sat vremena.

Uz tu brzu cestu je moguce vidjeti ovakve ljepote:

L'Ille Rousse i Calvi spaja jedan stari vlakic dizelas, Trenucciu (mali vlak) i razvozi ljude po prekrasnim pjescanim plazama. Voznja ovim vlakicem, "tramvajem Balagne" je jedan apsolutni MUST:

u pozadini se vidi Algajola.

Shot at 2007-08-09

Po brdima izmedju L'Ille Rousse i Calvija je puno slatkih malih sela. Mnoga od njih njeguju stare obrte tako da postoje osim vinskih i obrtnicke ceste. Postoje sela puhaca stakla ili keramicara. Da sam turisticki radnik u Hrvatskoj, organizirala bih ture po selima pa nek turisti gledaju kako se rade kosare, sisaju ili muzu ovce, suse prsuti ili rade sirevi. Nek gledaju kako se rade nakurnjaci (navodno ima neko selo koje to proizvodi) i slicno. Vazna je ideja a turistima se neda svaki dan samo lezati na plazi vec dio dana idu u "istrazivanje" okoline pa tek onda na plazu. Vazno je mozda napomenuti da je inicijativa za obrtnicku cestu krenula od vlasti koje su zeljele sprijeciti masovni odljev stanovnistva prema obali, i zaposljavanje u turizmu. Sto bi za posljedicu imalo odumiranje sela. Ovako su zeljeli i uspjeli ozivjeti sela. Korzika je inace vrlo razvijen otok u koji je Francuska ulozila puno novaca. Pozadina toga je oslabljivanje separatista koji zele otok odcijepiti od Francuske. Kad je trbuh pun, onda je i politika nebitna.
Meni osobno je najzivopisnije bilo selo Pigna, selo keramicara, u kojem svaka kuca ima plave skure (ili kako se to lijepohrvatski zove).

Shot at 2007-08-09

U selu Corbara nedaleko od Algajole, smo redovito na izvoru s lokalnim seljanima punili boce vodom za pice. Mozemo reci mineralnom jer se nedaleko nalazi i selo Zilia u kojem se puni korziska mineralna voda. Odmah uz izvor je i trgovina na otvorenom u kojoj smo kupovali voce i povrce seljaka iz okolice. Tu je bilo i odlicnog kruha i domacih keksiju i izvrsnog meda.

St. Antonio navrh brda je takodjer poseban. Divno je popeti se gore i uzivati u pogledu prema brdima i prema moru.

Shot at 2007-08-09

Shot at 2007-08-09

U ovom dijelu Korzike cete primjetiti i visoko drvece (do 40 metara) dugih listova. Radi se o Eukaliptusu, posadjenom kako bi njegov miris otjerao komarce malaricare. Nenadana posljedica je bilo i isusivanje mocvarnih podrucja uz more.

VATROGASCI

U jeku svih ovih pozara na hrvatskoj obali moram spomenuti da i na Korzici svako malo gori. Pozeljela sam pomalo pisati i o vatrogascima na Korzici i sve naravno potkrijepiti slikama. Jedini je problem sto niti jednu fotku s vatrogascima na strazi nemam u digitalnom obliku. Na netu ne nalazim nista slicnog. Hehe, iako sam pokusala ukucati Pompeurs Corse kako bih dobila neke francuske sajtove s vatrogascima. I sto dobijem na google ? Nekakve gay stranice rofl . Prvo mi nista nije bilo jasno a onda se sjetim da se to kaze Pompiers smijeh .

Dakle, po cijelom otoku postoje "izvidnicka mjesta" vatrogasne sluzbe, cjelodnevno radno mjesto vecine vatrogasaca. Vatrogasna kola i ekipa od tri vatrogasca dezuraju na nekoj uzvisini i paze da li ce negdje poceti gorjeti. Obicno jedan gleda a dvojica odmaraju. Po velikim vrucinama kakve na Korzici vladaju, je tesko lezati u kabini pa obicno jedan lezi u mrezi ispod prednjeg dijela vozila a drugi ispod straznjeg. Naravno, ako pocne gorjeti, dojavljuje se centrali i promatra u kojem se smjeru pozar siri, kako bi se sprijecila veca steta. Jedne godine je gorjelo jako blizu nas i to u vrijeme dok smo bili na plazi. Gledali smo helikoptere i canadair avione iznad nas, kako uzimaju vodu i bacaju tu negdje u blizini. Tek smo slijedeci dan u novinama procitali da je cesta iza plaze, dakle kojih 100-200 metara iza nas, bila zatvorena za promet a pozar se gasio doista u velikoj blizini.

Nakon napornog dana se vatrogasci i vatrogasilice nalaze na plazi u Algajoli i igraju nogomet. Jedna ekipa igra golog gornjeg dijela tijela cerek

a plaza iza njih izgleda ovako:

s pokojim surferom na valovima (ne, ovako dobro ne znam voziti smijeh )

Dio plaze u Algajoli po danu izgleda ovako:

Dan je bio uzasno vjetrovit pa ispred naseg omiljenog bara za preko dana (La Siesta) nije bilo nikoga. Ispod ovih suncobrana su obicno lezaljke. Plaza se niti usred sezone ne cini prenapucena jer je poprilicno velika. Duga je 1,5 km a pjesak je prekrasne zlatne boje. Nije sitan vec je malo grublji i nije od one vrste koja se uvuce u badic i kosu i ne izlazi danima van. Kad su dani jako vjetroviti, onda se pred plazom odvijaju posebne egzibicije windsurfera.

Ovu sliku poznajete, tu se veceralo:

Neki su izjavljivali da kucica lici na oronulu baraku, medjutim ovo je odlican prvoklasni restoran u kojem se 2005. snimao modni prilog za francuski casopis Elle.

(ovo nije moje dijete ali volim ovu fotku jer je sunce odlicno ispalo)

a kulisa se svakodnevno ovako mijenjala:
(slike su malo neostre jer su snimljene video kamerom)
Za potpun dozivljaj mozete stisnuti scroll.

Algajola je slatki mali gradic velicine sela. Algajolom i zaljevom s mojom omiljenom plazom, dominira tvrdjava. Plaza inace ima sluzbeno ime Aregno Plage i pripada selu Aregno koje je na brdu, a ne Algajoli. Osim vila po brdima (s bazenima) i hotela u Algajoli, mogucnosti smjestaja su u dva kampa iza plaze, u vlastitom smjestaju ili pak u bungalowima. Ili pak u hotelu ili bungalowima nasred plaze!!
Hotel L'Escale.

Grad Calvi je glavni grad pokrajine i najpoznatiji je po svojoj citadeli. Calvi zaljev cini pjescana plaza duga 6 km a koja se naslanja na grad. Nedaleko od grada nalazi se vrlo prometna zracna luka. Od 1967. je u Calviju smjestena jedinica padobranaca Legije Stranaca (ona ista gdje je bio Gotovina).

U tvrdjavi je navodno rodjen Christofor Kolumbo.

Shot at 2007-08-10

Shot at 2007-08-03

Gradic ima obilje restorana na rivi i dobar nocni zivot. Nije jeftino. Usred ljeta je najbolje posjetiti ga prije podne ili nakon zalaska sunca jer su inace vrucine nepodnosljive. Kafici i restorani su nesto ugodniji zbog cijevi koje rasprsuju hladne vodene kapljice upravo iznad vasih glava.

Svaki posjetitelj Korzike zna da je otok JAKO poznat i po svojim planinskim ljepotama. Tijekom cijele godine je moguce planinariti i otok je prepun pravih planinarskih domova. Ono sto ljeti turisti traze su predivni planinski potoci s prirodnim bazenima izdubljenim medju stijenama. Ponekad je tesko obilaziti sve sto turisticki vodici navode i stvarati vlastito iskustvo. Ono sto je u vodicu najrazvikanije ce obavezno biti i najpretrpanije turistima a onda se postavlja pitanje koliki nam je uzitak tu biti. Mi smo do nekih od ovih prirodnih bazena dosli razgovarajuci s lokalcima i turistima koji vec godinama ovaj otok obilaze. Tako smo skoro svaki drugi dan isli u blizinu Calvija u Forret du Bonifatu
Oko 20 km iza Calvi zracne luke se nalazi nacionalni park Bonifatu (ima ga gore na karti). Mi smo isli na kupanje u kristalno bistroj vodi potoka La Figarella, koji je inace okruzen vrhovima od skoro 2000m i zrak mirisi na alpe a ne na more.
Evo nekoliko slika pa uzivajte:

puno stijena je tako veliko i glatko da se niz nih moze spustati u vodu kao niz tobogan

I za kraj, jos malo plaze u Algajoli.

u slijedecem nastavku put prema Les Calanches (pod zastitom UNESCO-a), Corte i Ajaccio, Bonifazio....

10.08.2007. u 15:30 • 29 Komentara • Print • # • ^

subota, 04.08.2007.

Korzika I

Evo jednog posta koji sam odavno zeljela objaviti, o mojem najdrazem otoku Korzici (naravno uz Brac i Hvar, da ne bude zabune). O velicini, broju stanovnika, glavnom gradu Aiaccio (rodno mjesto Napoleona) ili klimi itd mozete procitati na hrvatskom ovdje ili na njemackom ovdje ili na engleskom ovdje (dajem sve linkove jer hrvatska verzija ima vrlo malo podataka. pa tko voli nek izvoli)

Po velicini je cetvrti otok Sredozemlja, poslije Sicilije, Sardinije i Cipra. Korzika pripada Francuskoj od 1769, koja ju je kupila od Genove a koja ju je pak posjedovala od 1300 godine. Zajedno sa Sardinijom je cinila rimsku provinciju Sardinia et Corsica sto objasnjava i slicnosti korziskog jezika sa sardskim. Korziski i francuski su inace sluzbeni jezici na otoku a talijanskim se moguce odlicno sporazumijevati.

Kaze se da tko, jednom posjeti Korziku, ostat ce joj vjeran i ponovno se vracati.

Na otoku postoji nekoliko zracnih luka kao i nekoliko trajektnih koje otok spajaju s kopnom, kako udaljenijom Francuskom tako i Italijom (Genova i Livorno). Od Livorna je morski put najkraci pa tako oni koji su motorizirani, do glavne luke Bastia stizu za 4 sata. (od Beca do Livorna je skoro 1000 km a put se moze podijeliti na dvije etape i uglavnom prijeci u manje od 9 sati - sve je autocesta). Trajekti su ogromni i osim kabina za spavanje, trgovina i barova i velikog restorana s poprilicno dobrim jelovnikom, gotovo svi imaju bazen na palubi i djecje igraliste unutar broda. Na ekranima se vrte odlicni filmovi do kojih nikome nije stalo ako se npr. vozi valovitim morem. Mi smo prosle godine putovali jednom od vecernjih linija i to po vrlo olujnom moru, pracenim snaznim vjetrom i ogromnim valovima. Kazem ogromnim jer tu grdosiju od broda nije lako zaljuljati do te mjere da skoro sva djeca (a i neki odrasli) povracaju. Malog Marinog smo uspjeli staviti na spavanje tako da nije povracao ali rijetka su bila djeca a i odrasli koja su uspjela zaspati i ne dobiti morsku bolest. Osoblje trajekta je bez ijedne rijeci sazalno kruzilo trajektom i usisavalo bljuvotine usisavacem na vodu.

Shot at 2007-08-01

Svi koji zele vidjeti nesto od otoka a ne samo lezati na plazi, bi trebali na put krenuti automobilom ili ga barem po dolasku u zracnu luku unajmiti. Uostalom, ponekad je od kupanja na pjescanoj plazi ljepse kupanje u bazenima planinskih potoka koji svojom ljepotom jednostavno oduzimaju dah. Ali na njih cu se vratiti kasnije. U istrazivanje Korzike krecemo iz Bastije prema sjevernom vrhu otoka tj. Cap Corse. Od Bastije je moguce i produziti prema najljepsem, zapadnom dijelu otoka tj. prema St. Florent-u i Calviju. Evo i karte otoka radi boljeg snalazenja:

Shot at 2007-08-02

i vidjeno iz satelita:

Shot at 2007-08-01

Kako je vidljivo, radi se o vrlo brdovitom otoku ciji je najvisi vrh Monte Cinto (ovo bijelo u sredini slike) - s 2710 metara nadmorske visine.

Ali i na to cu doci kasnije. Sada se vracam na Cap Corse. Steta sto mi nedostaje casica "nacionalnog pica" tj. Cap Corsa.

Liker Cap Corse, omiljen aperitiv uz zalazak sunca, je nesto izmedju pelinkovca i martinija i pije se i prelagano smijeh

Shot at 2007-08-01

Na zalost nemam fotografija poluotoka Cap Corse-a u digitalnoj verziji pa se moram posluziti fotkama s neta. Na Cap Corsu smo bili prve i druge godine a druge godine ga je Muzic obisao motorom dok sam ja pratila autom.

Shot at 2007-08-03

Shot at 2007-08-03

ribarsko mjesto Erbalunga

Shot at 2007-08-03

ribarsko mjesto Centuri-Port je najsjevernije mjesto zapadne obale Cap Corse-a (da, upravo tako) i danas najvazniji i najveci opskrbljivac jastozima u cijeloj Francuskoj.

Shot with E4500 at 2007-08-03

Zapadna je strana, prema Saint Florentu, prepuna strmoglavih klisura a vrlo zavojita i uska cesta cesto ide uz rubove stijena koje se nekoliko stotina metara ravno spusta u more.

Prava je sreca da nisam sjedila na suvozackom mjestu smokin

Shot at 2007-08-03

osim koza, na cijelom otoku je lako moguce naletjeti i na ogromne svinje. To su takozvane podivljale domace svinje koje slobodno secu otokom i zvacu makiju. Meso im je izuzetno cijenjeno zbog izvrsnog okusa.

Ako se dobro sjecam, sam put od Bastije do St. Florenta preko Cap Corsea je iznosio oko stotinjak kilometara ali zbog uske ceste nije moguce voziti vise od 30-tak km/h. Nepreglednih je zavoja puno i cesto je potrebno zaustaviti se kako bi se moglo mimoici s nekim vecim vozilom koje dolazi iz suprotnog smjera. Vrlo iscrpljujuce jer zahtjeva punu koncentraciju.

Shot at 2007-08-03

Plaza kod sela Nonza. Nismo se spustali dolje a cini se kao da se radi o kamenoj ploci. Plaza navodno sadrzi azbest. U blizini je takodjer i tvornica azbesta, zatvorena 60-tih.

Shot at 2007-08-03

I za kraj. Dolazak u St. Florent, slatki gradic i lucicu za jahte. Nazivaju ga i St. Tropezom Korzike.

Shot at 2007-08-03

nastavak slijedi.