Marketing
Korzika II - Od St. Florenta prema Calviju/ pokrajina Balagne
Nakon sto smo obisli Cap Corse i pristigli u St Florent, koji se smatra St. Tropezom ili, za nase pojmove - Hvarom Korzike, barem sto se jahti i posjetitelja tice, nastavljamo put zapadnom obalom. Cilj je kilometrazom nedaleka pokrajina Balagne i gradic L'Ille Rousse ili Isola Rossa (crveni otok) a nakon njega i Algajola i Calvi. Radi se o najturisticnijem i najposjecenijem dijelu Korzike.
Shot at 2007-08-09
Na pola puta prema L'Ille Rousse se nalazi i plaza s bijelim pijeskom Saleccia, jedna od najljepsih plaza Korzike. Plaza inace ima svakakvih, od kilometarskih pjescanih pa sve do sljuncanih ili stjenovitih, vrlo slicnim onima u Hrvatskoj, poput ove ovdje:
Shot at 2007-08-09
Od Bastije postoji direktna tzv brza cesta do Calvija (koja ne ide preko St. Florenta) tako da se tih 80-tak kilometara prelazi za oko sat vremena.
Uz tu brzu cestu je moguce vidjeti ovakve ljepote:
L'Ille Rousse i Calvi spaja jedan stari vlakic dizelas, Trenucciu (mali vlak) i razvozi ljude po prekrasnim pjescanim plazama. Voznja ovim vlakicem, "tramvajem Balagne" je jedan apsolutni MUST:
u pozadini se vidi Algajola.
Shot at 2007-08-09
Po brdima izmedju L'Ille Rousse i Calvija je puno slatkih malih sela. Mnoga od njih njeguju stare obrte tako da postoje osim vinskih i obrtnicke ceste. Postoje sela puhaca stakla ili keramicara. Da sam turisticki radnik u Hrvatskoj, organizirala bih ture po selima pa nek turisti gledaju kako se rade kosare, sisaju ili muzu ovce, suse prsuti ili rade sirevi. Nek gledaju kako se rade nakurnjaci (navodno ima neko selo koje to proizvodi) i slicno. Vazna je ideja a turistima se neda svaki dan samo lezati na plazi vec dio dana idu u "istrazivanje" okoline pa tek onda na plazu. Vazno je mozda napomenuti da je inicijativa za obrtnicku cestu krenula od vlasti koje su zeljele sprijeciti masovni odljev stanovnistva prema obali, i zaposljavanje u turizmu. Sto bi za posljedicu imalo odumiranje sela. Ovako su zeljeli i uspjeli ozivjeti sela. Korzika je inace vrlo razvijen otok u koji je Francuska ulozila puno novaca. Pozadina toga je oslabljivanje separatista koji zele otok odcijepiti od Francuske. Kad je trbuh pun, onda je i politika nebitna.
Meni osobno je najzivopisnije bilo selo Pigna, selo keramicara, u kojem svaka kuca ima plave skure (ili kako se to lijepohrvatski zove).
Shot at 2007-08-09
U selu Corbara nedaleko od Algajole, smo redovito na izvoru s lokalnim seljanima punili boce vodom za pice. Mozemo reci mineralnom jer se nedaleko nalazi i selo Zilia u kojem se puni korziska mineralna voda. Odmah uz izvor je i trgovina na otvorenom u kojoj smo kupovali voce i povrce seljaka iz okolice. Tu je bilo i odlicnog kruha i domacih keksiju i izvrsnog meda.
St. Antonio navrh brda je takodjer poseban. Divno je popeti se gore i uzivati u pogledu prema brdima i prema moru.
Shot at 2007-08-09
Shot at 2007-08-09
U ovom dijelu Korzike cete primjetiti i visoko drvece (do 40 metara) dugih listova. Radi se o Eukaliptusu, posadjenom kako bi njegov miris otjerao komarce malaricare. Nenadana posljedica je bilo i isusivanje mocvarnih podrucja uz more.
VATROGASCI
U jeku svih ovih pozara na hrvatskoj obali moram spomenuti da i na Korzici svako malo gori. Pozeljela sam pomalo pisati i o vatrogascima na Korzici i sve naravno potkrijepiti slikama. Jedini je problem sto niti jednu fotku s vatrogascima na strazi nemam u digitalnom obliku. Na netu ne nalazim nista slicnog. Hehe, iako sam pokusala ukucati Pompeurs Corse kako bih dobila neke francuske sajtove s vatrogascima. I sto dobijem na google ? Nekakve gay stranice 
. Prvo mi nista nije bilo jasno a onda se sjetim da se to kaze Pompiers 
.
Dakle, po cijelom otoku postoje "izvidnicka mjesta" vatrogasne sluzbe, cjelodnevno radno mjesto vecine vatrogasaca. Vatrogasna kola i ekipa od tri vatrogasca dezuraju na nekoj uzvisini i paze da li ce negdje poceti gorjeti. Obicno jedan gleda a dvojica odmaraju. Po velikim vrucinama kakve na Korzici vladaju, je tesko lezati u kabini pa obicno jedan lezi u mrezi ispod prednjeg dijela vozila a drugi ispod straznjeg. Naravno, ako pocne gorjeti, dojavljuje se centrali i promatra u kojem se smjeru pozar siri, kako bi se sprijecila veca steta. Jedne godine je gorjelo jako blizu nas i to u vrijeme dok smo bili na plazi. Gledali smo helikoptere i canadair avione iznad nas, kako uzimaju vodu i bacaju tu negdje u blizini. Tek smo slijedeci dan u novinama procitali da je cesta iza plaze, dakle kojih 100-200 metara iza nas, bila zatvorena za promet a pozar se gasio doista u velikoj blizini.
Nakon napornog dana se vatrogasci i vatrogasilice nalaze na plazi u Algajoli i igraju nogomet. Jedna ekipa igra golog gornjeg dijela tijela 
a plaza iza njih izgleda ovako:
s pokojim surferom na valovima (ne, ovako dobro ne znam voziti )
Dio plaze u Algajoli po danu izgleda ovako:
Dan je bio uzasno vjetrovit pa ispred naseg omiljenog bara za preko dana (La Siesta) nije bilo nikoga. Ispod ovih suncobrana su obicno lezaljke. Plaza se niti usred sezone ne cini prenapucena jer je poprilicno velika. Duga je 1,5 km a pjesak je prekrasne zlatne boje. Nije sitan vec je malo grublji i nije od one vrste koja se uvuce u badic i kosu i ne izlazi danima van. Kad su dani jako vjetroviti, onda se pred plazom odvijaju posebne egzibicije windsurfera.
Ovu sliku poznajete, tu se veceralo:
Neki su izjavljivali da kucica lici na oronulu baraku, medjutim ovo je odlican prvoklasni restoran u kojem se 2005. snimao modni prilog za francuski casopis Elle.
(ovo nije moje dijete ali volim ovu fotku jer je sunce odlicno ispalo)
a kulisa se svakodnevno ovako mijenjala:
(slike su malo neostre jer su snimljene video kamerom)
Za potpun dozivljaj mozete stisnuti scroll.
Algajola je slatki mali gradic velicine sela. Algajolom i zaljevom s mojom omiljenom plazom, dominira tvrdjava. Plaza inace ima sluzbeno ime Aregno Plage i pripada selu Aregno koje je na brdu, a ne Algajoli. Osim vila po brdima (s bazenima) i hotela u Algajoli, mogucnosti smjestaja su u dva kampa iza plaze, u vlastitom smjestaju ili pak u bungalowima. Ili pak u hotelu ili bungalowima nasred plaze!!
Hotel L'Escale.
Grad Calvi je glavni grad pokrajine i najpoznatiji je po svojoj citadeli. Calvi zaljev cini pjescana plaza duga 6 km a koja se naslanja na grad. Nedaleko od grada nalazi se vrlo prometna zracna luka. Od 1967. je u Calviju smjestena jedinica padobranaca Legije Stranaca (ona ista gdje je bio Gotovina).
U tvrdjavi je navodno rodjen Christofor Kolumbo.
Shot at 2007-08-10
Shot at 2007-08-03
Gradic ima obilje restorana na rivi i dobar nocni zivot. Nije jeftino. Usred ljeta je najbolje posjetiti ga prije podne ili nakon zalaska sunca jer su inace vrucine nepodnosljive. Kafici i restorani su nesto ugodniji zbog cijevi koje rasprsuju hladne vodene kapljice upravo iznad vasih glava.
Svaki posjetitelj Korzike zna da je otok JAKO poznat i po svojim planinskim ljepotama. Tijekom cijele godine je moguce planinariti i otok je prepun pravih planinarskih domova. Ono sto ljeti turisti traze su predivni planinski potoci s prirodnim bazenima izdubljenim medju stijenama. Ponekad je tesko obilaziti sve sto turisticki vodici navode i stvarati vlastito iskustvo. Ono sto je u vodicu najrazvikanije ce obavezno biti i najpretrpanije turistima a onda se postavlja pitanje koliki nam je uzitak tu biti. Mi smo do nekih od ovih prirodnih bazena dosli razgovarajuci s lokalcima i turistima koji vec godinama ovaj otok obilaze. Tako smo skoro svaki drugi dan isli u blizinu Calvija u Forret du Bonifatu
Oko 20 km iza Calvi zracne luke se nalazi nacionalni park Bonifatu (ima ga gore na karti). Mi smo isli na kupanje u kristalno bistroj vodi potoka La Figarella, koji je inace okruzen vrhovima od skoro 2000m i zrak mirisi na alpe a ne na more.
Evo nekoliko slika pa uzivajte:
puno stijena je tako veliko i glatko da se niz nih moze spustati u vodu kao niz tobogan
I za kraj, jos malo plaze u Algajoli.
u slijedecem nastavku put prema Les Calanches (pod zastitom UNESCO-a), Corte i Ajaccio, Bonifazio....
Post je objavljen 10.08.2007. u 15:30 sati.