Marketing
Korzika I
Evo jednog posta koji sam odavno zeljela objaviti, o mojem najdrazem otoku Korzici (naravno uz Brac i Hvar, da ne bude zabune). O velicini, broju stanovnika, glavnom gradu Aiaccio (rodno mjesto Napoleona) ili klimi itd mozete procitati na hrvatskom ovdje ili na njemackom ovdje ili na engleskom ovdje (dajem sve linkove jer hrvatska verzija ima vrlo malo podataka. pa tko voli nek izvoli)
Po velicini je cetvrti otok Sredozemlja, poslije Sicilije, Sardinije i Cipra. Korzika pripada Francuskoj od 1769, koja ju je kupila od Genove a koja ju je pak posjedovala od 1300 godine. Zajedno sa Sardinijom je cinila rimsku provinciju Sardinia et Corsica sto objasnjava i slicnosti korziskog jezika sa sardskim. Korziski i francuski su inace sluzbeni jezici na otoku a talijanskim se moguce odlicno sporazumijevati.
Kaze se da tko, jednom posjeti Korziku, ostat ce joj vjeran i ponovno se vracati.
Na otoku postoji nekoliko zracnih luka kao i nekoliko trajektnih koje otok spajaju s kopnom, kako udaljenijom Francuskom tako i Italijom (Genova i Livorno). Od Livorna je morski put najkraci pa tako oni koji su motorizirani, do glavne luke Bastia stizu za 4 sata. (od Beca do Livorna je skoro 1000 km a put se moze podijeliti na dvije etape i uglavnom prijeci u manje od 9 sati - sve je autocesta). Trajekti su ogromni i osim kabina za spavanje, trgovina i barova i velikog restorana s poprilicno dobrim jelovnikom, gotovo svi imaju bazen na palubi i djecje igraliste unutar broda. Na ekranima se vrte odlicni filmovi do kojih nikome nije stalo ako se npr. vozi valovitim morem. Mi smo prosle godine putovali jednom od vecernjih linija i to po vrlo olujnom moru, pracenim snaznim vjetrom i ogromnim valovima. Kazem ogromnim jer tu grdosiju od broda nije lako zaljuljati do te mjere da skoro sva djeca (a i neki odrasli) povracaju. Malog Marinog smo uspjeli staviti na spavanje tako da nije povracao ali rijetka su bila djeca a i odrasli koja su uspjela zaspati i ne dobiti morsku bolest. Osoblje trajekta je bez ijedne rijeci sazalno kruzilo trajektom i usisavalo bljuvotine usisavacem na vodu.
Shot at 2007-08-01
Svi koji zele vidjeti nesto od otoka a ne samo lezati na plazi, bi trebali na put krenuti automobilom ili ga barem po dolasku u zracnu luku unajmiti. Uostalom, ponekad je od kupanja na pjescanoj plazi ljepse kupanje u bazenima planinskih potoka koji svojom ljepotom jednostavno oduzimaju dah. Ali na njih cu se vratiti kasnije. U istrazivanje Korzike krecemo iz Bastije prema sjevernom vrhu otoka tj. Cap Corse. Od Bastije je moguce i produziti prema najljepsem, zapadnom dijelu otoka tj. prema St. Florent-u i Calviju. Evo i karte otoka radi boljeg snalazenja:
Shot at 2007-08-02
i vidjeno iz satelita:
Shot at 2007-08-01
Kako je vidljivo, radi se o vrlo brdovitom otoku ciji je najvisi vrh Monte Cinto (ovo bijelo u sredini slike) - s 2710 metara nadmorske visine.
Ali i na to cu doci kasnije. Sada se vracam na Cap Corse. Steta sto mi nedostaje casica "nacionalnog pica" tj. Cap Corsa.
Liker Cap Corse, omiljen aperitiv uz zalazak sunca, je nesto izmedju pelinkovca i martinija i pije se i prelagano 
Shot at 2007-08-01
Na zalost nemam fotografija poluotoka Cap Corse-a u digitalnoj verziji pa se moram posluziti fotkama s neta. Na Cap Corsu smo bili prve i druge godine a druge godine ga je Muzic obisao motorom dok sam ja pratila autom.
Shot at 2007-08-03
Shot at 2007-08-03
ribarsko mjesto Erbalunga
Shot at 2007-08-03
ribarsko mjesto Centuri-Port je najsjevernije mjesto zapadne obale Cap Corse-a (da, upravo tako) i danas najvazniji i najveci opskrbljivac jastozima u cijeloj Francuskoj.
Shot with E4500 at 2007-08-03
Zapadna je strana, prema Saint Florentu, prepuna strmoglavih klisura a vrlo zavojita i uska cesta cesto ide uz rubove stijena koje se nekoliko stotina metara ravno spusta u more.
Prava je sreca da nisam sjedila na suvozackom mjestu 
Shot at 2007-08-03
osim koza, na cijelom otoku je lako moguce naletjeti i na ogromne svinje. To su takozvane podivljale domace svinje koje slobodno secu otokom i zvacu makiju. Meso im je izuzetno cijenjeno zbog izvrsnog okusa.
Ako se dobro sjecam, sam put od Bastije do St. Florenta preko Cap Corsea je iznosio oko stotinjak kilometara ali zbog uske ceste nije moguce voziti vise od 30-tak km/h. Nepreglednih je zavoja puno i cesto je potrebno zaustaviti se kako bi se moglo mimoici s nekim vecim vozilom koje dolazi iz suprotnog smjera. Vrlo iscrpljujuce jer zahtjeva punu koncentraciju.
Shot at 2007-08-03
Plaza kod sela Nonza. Nismo se spustali dolje a cini se kao da se radi o kamenoj ploci. Plaza navodno sadrzi azbest. U blizini je takodjer i tvornica azbesta, zatvorena 60-tih.
Shot at 2007-08-03
I za kraj. Dolazak u St. Florent, slatki gradic i lucicu za jahte. Nazivaju ga i St. Tropezom Korzike.
Shot at 2007-08-03
nastavak slijedi.
Post je objavljen 04.08.2007. u 00:02 sati.