okouhonos

Znati što ne znaš, najviše je postignuće,
ne znati što ne znaš, bolest je.
Ako bolest bolešću smatraš, oboljeti nećeš.

Čovjekov život se temelji na mekom, smrt njegova na krutom.
Život svih stvari, drveća i bilja, ukorijenjena je u gipkom, smrt njihova začinje se u suhom.
Tako je
Kruto sljedbenik smrti, meko sljedbenik života.
Stoga, ako je vojska kruta, izgubiti će,
ako je drvo kruto, posjeći će ga.

Mjesto krutog gubi, mjesto mekog dobiva..

SRETAN
ROĐENDAN
NIKOLA .....!!!!


tvoji :

Ivo,Stjepan,Vladimir, Milan i Ivica

Zbogom ....






EVA DIMNIK (21)

Treći tjedan lipnja ove godine sam provodio na plaži, skriven u obližnji šumarak od sunca. Svaki sat hladovine završavao je sa hlađenjem u moru. Plivao sam dugo, ali uvijek sa maskom i dihalicom pomno proučavajući morsko dno. Na plaži je bila gomila razdragane malene djece i umornih mladih roditelj opaljenih od sunca i roditeljske ljubavi.
Sa dna mora na dubini od oko sedam metara pokupio sam nekoliko šarenih petrovih uha, više rakovih kliješta raznih vrsta i veličina, te dvije morske zvijezde, crvenu i žutu. Neprimjetno sam doplutao do obale i položio moj ulov u zaboravljene kantice sa vodom i nekoliko šarenih kamenčića.
Djeca su bila zauzeta brzim lizanjem sladoleda kojeg je naglo topila paklena vrućina sunca koje je palilo, a njihovi brižni roditelji ih požurivali nestrpljivo očekujući dva ista znaka na štapiću i nagradni dobitak automobila, stana, dvotjednog krstarenja za dvije osobe ( iako ih je sada četvero) ili bilo čega drugog.
Po scenariju koji su davno opjevali 4M u prepjevu talijanskog ljetnog hita, nakon polaganja darova mora u dječje kantice otplutao sam lagano, prvo podalje od obale, pa se zatim neprimjetno iskrao iz mora do svoje hladovine obližnjeg hrastovog šumarka i zadovoljno promatrao efekt od tog.
Sladoled je pojeden, svaki roditelji je dobio po jednu ili dvije fleke na ručniku ili kupačem kostimu i ništa više, te se igra na pijesku osunčane plaže mogla nesmetano nastaviti.
Nije trebalo dugo iščekivati prvi vrisak oduševljenog djeteta po pronalasku čudnih plodova mora u njegovoj već zaboravljenoj kantici sa nešto malo morske vode i nekoliko toga jutra pažljivo izabranim kamenčića.
Ta razdragana vriska klinaca koja je iskazivala neizmjernu sreću gađala je kroz moje dobro postavljene slušne organe direktno u srce. Bio je to pravi melem za dušu. Dugo potom su zasmijavala nevješta objašnjenja zbunjenih roditelja, koji su pokušavali razdraganim potomcima suvislo objasniti kako su ti biseri sa dna mora doplivali u njihove kantice. Digitalni fotoaparati su ovjekovječili taj izvanredni i čudnovati događaj ili kako je dale objašnjenje jedna plaha majka, sine to ti je božji dar jer si ove godine bio vrlo dobar u školi.

Nekako sa prvim vručinama zasvrbi me kist.
Prvo je to platila jedna Elektrina trafo stanica.

Zašto baš taj grafit ?
Zašto baš u Zagrebu ?
Zašto na tom mjestu ?
Zašto je o njemu pisao jedan dnevni list ?

Za sve postoji razlog događanja.

Odgovori se znaju ......
Pa ipak neka svi imaju svoju priču, svoj doživljaj.