Oko promatrača

Ovih je dana i kod nas zaživio trend iznajmljivanja dijelova tijela u marketinške svrhe. Pogodak! je uspio pronaći osobu koja će na čelu mjesec dana nositi njihov nacrtan logo, a sve za iznos od 3000 kn. Pročitao sam zapažanja tog Lovre o svijetu oko sebe nakon što je tako uređen izašao među ljude, a pročitao sam i komentare ljudi na njegovom blogu (lovrinpogodak.blog.hr). Većina komentatora je vrlo kritična prema tome, postavljaju se pitanja o ljudskom dostojanstvu i negativnom trendu lake zarade na moralno upitne načine, pri čemu se ovaj nadovezuje na niz manekenke-Playboy zečice-Big Brother stanari. Zrelo razmišljajući, mogao bih se pridružiti kritičarima ove vrste oglašavanja. Međutim...

Pogledajte odjeću koja je upravo na vama i zavirite malo u svoj ormar. Velika je vjerojatnost da ste bar jedan komad te robe skupo platili, čime ste stekli ekskluzivno pravo nošenja loga tog proizvođača ili dizajnera na vidnom mjestu i, zapravo, neposrednog reklamiranja istih. Ovih dana izlazimo van na hladnoću i navlačimo razne vunene kape na glave, a pritome nam se preko naših čela rastežu simboli Nike-a, Adidas-a, Reebok-a... i to potpuno besplatno! Štoviše, mi NJIMA plaćamo kako bismo ih reklamirali! Pa tko je ovdje lud!? Da li i dalje mislite da je lud - Lovro? Razmislite još jednom...

Do ove je apsurdne situacije došlo zbog toga što mediji u ovom našem društvu diktiraju konzumiranje isključivo nekih proizvoda, a to pogotovo dolazi do izražaja u modi. Originalni i kreativni (ili indiferentni) nailaze na podsmijeh i kritike okoline, a uniformiranost je nešto čemu svi teže. To je tipično i za ostala siromašna (post-tranzicijska) društva poput našeg, gdje je bitno prezentirati se na pravi način, pa makar i lažno. I tako, djeca u JI Aziji jeftino šivaju, mi skupo kupujemo, a korporacije trljaju ruke. A nama, dok šetamo ulicama u svojoj modernoj odjeći, rastu magareće uši. Čini mi se da će ovakva situacija još dugo potrajati i u svjetlu toga Lovro je, barem nakratko, postavio stvari na svoje mjesto.