Ajme
Ajme, zvali su me jutros,idem radit u hotel. Bit će dva dana probnog rada(držite mi fige), a onda rintaj do 10 miseca. Blažena sezona, opet se neću okupat. Počinjem u srijedu ujutro.
Ovi mi je blog tako prirasta srcu da ga ne želin napustit, ali postoji mogućnost da tamo(jer selim u drugi grad) ne bude interneta, hmm, morat ću nešto smislit. Reć ću in da kako ću ja to vršit promidžbu naše turističke ponude bez kabela za internet. I da jesu li oni normalni, ovo je 21.stoljeće. Valjda će upalit. Jer u protivnom drage i dragi moji ostajete do jeseni bez mojih stihova, a onda će opet sa opalim lišćem i stihovi krenut, sa zadnjim trzajima uvelog ljeta i hukom zapadnog vjetra. Falit ćete mi, virtualne beštije,ako interneta ne bude. 1. Odsjaji nemirnih duša Sijaju u tami Tami ovog svijeta A svjetla što se pale Ulicama naših snova Samo su trenuci sreće Hladnoća i nemir Ti umorni zvuci Što bruje oko nas Da uplaše nam molitve Uberu nam cvijet mladosti I odvedu svojim putem I vrijeme ide neumitno Da zateče one nespremne One što hrabrost žrtvuju Da umire glasove u sebi Umrijet će tiho i sami Ko sjene kad umire noć 12. rujna 2002. Pusa svima(a ne samo njima) |